Libraryدستاویزات
Božija jednoća
Odlična knjiga koja govori o trojstvu kod kršćana te kako je nastalo, i na kraju stav islama naspram pomenutog trojstva. By: Muhamed Porča Source: IslamHouse.com · Muhamed Porča
کتاب سے
متن کے ابتدائی صفحات۔ مکمل پڑھنے کے لیے اوپر کتاب کھولیں۔
'
Marmarinta- Omar P. Mababaya
'
.....
tonu:''Spaljivanjem
čovjeka ne
moze
se
dokazati
doktrina". 22
U XYII stoljeću, John Biddle (vođa Unitarijanaca u
Engleskoj) objavio je brošuru i naslovio ju je sa:
"Dvanaest Argumenata za Odbacivanje Božanstva Svetog
Duha"(Twelve Arguments Refuting the Diety of th~ Holy
Spirit). 23 Godine 1645., Biddle biva zatvoren zbog ~vojih
Unitarijanskih pogleda na Kršćanstvo. Kasnije je pozvan
pred Parlament gdje .on ponovno čvrsto poriče božanstvo
Svetog Duha. Godine 1648., objavljen je "opasan pro
glas", u kome je navedeno:"Ako iko bude osporavao
Trojstvo ili božanstvo Isusa, ili božanstvo Svetog Duha,
biće pogubljen bez povlastica sveštenstva". 24
U današnjem modernom svijetu, oni koji se .drže
doktrine Trojstva idetificiraju sebe kao Kršćane uglavnom
zato da bi ugasili svoju žeđ za religijom. Mnogi od njih ne
poriću misterioznu prirodu Trojstva, koja je lišena
ljudske logike i znanstvenog objašnjenja. Ovo proizilazi iz
čvrste činjenice da je Trojstvo Atanazijevo remek-djelo.
Drugim riječima, to je bila ljudska inovacija najgore vrste,
koja je ništa drugo do
vrijeđanje Boga i Njegovih
Unitarijanskih atributa. Nažalost, većina Kršćana nisu ni
svjesni da je takva misteriozna d.oktrina bila predmet
'
rasprava dugi niz stoljeća, pogotovo tokom vladavine cara
Constantina. Mnogi Kršćani znaju samo da je Constantin
bio "heroj". Ali, neka bude poznata
činjenica da je
. Constantin, uprkos svemu, uglavnom zbog
političkih
igara i malverzacija, bio jedan od onih koji je odigrao
svoju ulogu u kontroverziji Trojstva. Kao činjenicu treba
navesti da su mnogi rimski carevi i ključne vjerske figure
u Kršćanstvu, posebno tokom IV stoljeća, bili umješani u
krizu Trojstva na jedan ili drugi način.
22 Isto djelo, str.ll6.
23 Isto djelo, str.142.
24 Ibid.
lO
BOŽIJA JEDNOĆA: KONAČNO RJEŠENJE PROTURIJEČNOSTI TROJSTVA
POLITIČARI I SVEŠTENICI SU
UTICALI NA USVAJANJE DOKTRINE
TROJSTVA
Rimske političke vođe, od vremena cara Nerona,
igrali su različite role tokom krize Trojstva. Jedan očiti
slučaj zbio se kada je car Constantin ratificirao doktrinu
Trojstva više od 300 godina nakon nestanka Isusa (a.s.).
Uloga Constantina u osnivanju Trojstva kao standardnog
ubjeđenja među Kršćanima r1e može biti zanemarena.
Kopajući u potrazi za vezama koje je on imao sa
sveštenicima pomoći će da se pronađe paradoks o Rimu
kao centru Kršćanstva.
Poznato je da su Rimljani dugi niz godina proganjali
sve one koji su sebe nazivali Kršćanima, od vremena
kada je na prijestolju bio Neron, pa sve do Constantina.
Gibbon je jednom prilikom rekao da su "80 godina nakon
smrti
Isusa
Krista,
njegovi
nevini
učenici bivali
ka~njavani · smrću od strane suda, presudama koje je
izricivao prokonzul, čovjek nevjerovatno ljubaznog izgleda
i filozofa, u skladu sa zakonima cara koji je bio izuzetno
cijenjen zbog mudrosti i pravednosti svoje admini
stracije".
25 Surove kazne dodjeljivane
Kršćanima u
desetoj godini vladavine cara Nerona ·bile su opisane po
Gibbonu kao što slijedi:
"Oni su umirali u mukama, a njihove muke bile su
još više zagorčavane uvredama i ismijavanjima. Neki su
bili zakivani na križeve, drugi zašivani u krzna divljih
zvijeri i izlagani bijesu divljih pasa; neki, opet, bili bi
pričvršćeni za zapaljive materijale i bivali korišteni kao
velike baklje koje bi osvjetljavaje tamu noći. Neronovi
vrtovi bili su određeni za melanholične spektakle u
kojima bi se održavale utrke konja, počašćeni prisustvom
25 Edward Gibbon, Gl .Il, op.cit., str. 77.
ll
•
Marmarinta- Omar P. Mababaya
samoga cara, koji bi se umješao u svijet u odori i stavom
jednog kočijaša. Krivica Kršćana zasluživala je, svakako,
najprimjerenije kazne, ali javno užasavanje pretvorena je
u sažaljevanje, te je vladalo mišljenje da su ovi nesretni
bijednici žrtvovani ne zbog javnog dobrobita već radi
okrutnosti
ljubomornog tiranina. Oni koji pomno
istražuju i analiziraju revolucije·
čovječanstva mogu
zapaziti Neronove vrtove i cirkuse, natopljene krvlju ranih
Kršćana, u Vatikanu, gdje su ponovo vraćeni trijumfom
i zloupotrebom sada od strane nekoć proganjane religije".
26
Tokom vladavine cara Dioklecijana bile su izdate
najmanje
četiri nam poznate zapovjedi o progonima
Kršćana i paljenju svih njihovih crkvi. lako je car
abdicirao svoj prijestolj 305.god.,"progon
Kršćana je
nastavljen narednih deset godina i blizu 2000 njihovih
vođa bilo je egzekutirano". 21
Sa
ovakvim
nehumanim
tretiranjem
ranih
sljedbenika Isusa (a.s.) od strane Rimljana, paradoksalno
je da je upravo Rim postao centar Kršćanstva. Rimljani
su bili najžešći neprijatelji Isusa Krista (a.s.) i oni su bili
ti koji su ga navodno razapeli. Svakako su Rimljani,
posebno car Constantin, igrali vitalne uloge u osnivanju
Rima kao centra Kršćanstva. To je bio čisto politički potez
kojeg su Rimljani povukli da bi održali i proširili svoje ..
carstvo, sa ogromnom bazom korisnih subjekata u koje
su bili uključeni i Kršćani.
Po prvi put, 308. god., rimski svijet bio je podijeljen
između šest careva; na Zapadu Constantin i Maksencije,
naklonjeni ocu Maksimilijanu; na Istoku Licincije i
26 Isto djelo, str. 91-92.
27 Martin A.Larson i C.Stanley Lowell, The Religious Empire: The
Growth and Danger of Tax-Extempt Property i the United States
(Religijsko Carstvo: Porast i Opasnost od Vlasništva Oslobođenog
Poreza), (Washington: Robert B.Luce Co., 1976.), str. 12.
12
BOŽIJA JEDNOĆA: KONAČNO RJEŠENJE PROTURIJEČNOSTI TROJSTVA
Maksimin, koji su sa mnogo obzira poštovali njihovoga
dobrotvora
Galerija.
28
Toko111:
vladavine
cara
Constantina, rimski svijet bio je napastvovan unutarnjim
građanskim razdorom, te je on smatrao ponovno
ujedinjenje od
najveće važnosti.
Čak, tokom njegove
vladavine bio je i svjedok nereda u Kršćanskom svijetu
vezano za različite sukobljene dogme. Historija pokazuje
da je sam Constantin bio veoma kontroverzna figura.
Kršćani su ga smatrali spasiteljem crkve -
odatle i
herojem. Drugi su poredili "Constantina sa najužasnijim
tiraninom koji je po svojim porocima i slabostima
obešćastio carski purpur". 29 Vrijedno je napomenuti da
je i sam Constantin pobjegao iz Rima, ne zbog toga što je
bio borac za Kršćane, već iz straha da su njegov život i
carstvo u opasnosti. Zašto? Prvo je bilo objavljeno da je
bio ljubomoran na svog starijeg sina Crispusa, koji je bio
i direktni nasljednik prijestolja. Crispus, koji je dobio
titulu Cezara sa sedamnaest godina, postao je toliko
popularan po svojoj
vojničkoj hrabrosti, odvažnosti i
sposobnosti vođenja da je privukao naklonost suda,
armije i građanstva. Ova opasna popularnost Crispusa
uskoro je privukla pažnju Constantina, koji je bio
nestrpljiv imajući jakog rivala. Umjesto da obezbjedi
vjernost svome sinu, car pristupa jednom satanskom
potezu. Crispus biva ubijen, bilo da je to učinjeno od
strane nekog ubice ili putem mnogo nježnije operacije
trovanjem. 3o
Jasno, zbog toga, Constantinova želja za moći odvela
ga je do ekstremne situacije u kojoj počinjava gnusan
zločin ubivši svoga sina. Prethodno svemu tome, bilo je
poznato .da je Crispusova maćeha, carica Fausta, imala
motiv da ubije Crispusa, "koga je smatrala užasnim
28 Edward Gibbon, GLI, op.cit., str. 440.
29 Edward Gibbon, Gl.II, op.cit., str. 214.
30 Isto djelo, str. 219-222.
13
Marmarinta- Omar P. Mababaya
rivalom svojoj djeci". 31 Očigledno svjestan ovog motiva,
car Constantin je manifestovao svoje kajanje "samo u
postupcima krvoprolića i osvete; i da se okajao za ubistvo
svog nevinog sina, egzekucijom., možda krive žene". 32
Jedno svjedočanstvo u vezi s ovim ubistvom navodi da je
"Constantin ubio i sina i ženu". Drugo svjedočanstvo
navodi da je"Crispus bio otrovan, a Fausta udavljena u
kadi punoj vrele vode". 33
Nakon tragičnog ubistva carice Fauste, ma kako ono
bilo izvršeno, situacija je pretvorena u opšti haos,
očigledno izvan očekivanja cara Constantina. Sa njegovim
carstvom na rubu propasti usljed građanskog rata i
stalnih vanjskih prijetnji, Constantin bježi u
Bizan~
(kasr1ije nazvan Konstantinopol), gdje se
susreće sa
neočekivanim uspjehom Crkve Pavla. 34
U Bizantu, Constantinu je Crkva Pavla ponudila da
se pokaje, što on i čini. 35 Takva privilegija ponuđena
jednom tiraninu samo je manifestirala labavost tadašnjih
kršćanskih normi. Ako takve norme tolerišu da se bilo ko
oslobodi krivice za počinjeno ubistvo jednostavno se
ispovjedivši (što bi trebao biti slučaj ukoliko sveštenik ne
pribjegava diskriminaciji), onda bi bilo ko mogao ubiti
nekoga drugoga, a da ne bude kažnjen, što bi vodilo
neminovnom
socijalnom
haosu.
Drugim
riječima,
zajednica koja bi se pridržavala tih normi pojavila bi se
kao velika kažnjenička kolonija sastavljena od bivših
osuđenika i
drugih kriminalaca,
koji
bi
milošću
sveštenika (!) nosili kršćanski identitet.Crkveni ljudi u
31 Isto djelo, str. 223.
32 Ibid.
33 Vidi dodatak br.13, Edward Gibbon, Gl.II, str. 587.
34 Muhammad Ata Ur-Rahim, op.cit., str.78.
35 Jedan izvor je tvrdio da nakon što je ubio svoga sina i svoju ženu,
Constantin se pokajao; Kršćanski sveštenici (očigledno sveštenici
Pavlove Crkve), kako je navedeno, ponudili su mu oprost i tako je
postao Kršćanin. Vidi dodatak br.13, Edward Gibbon, Gl.II, op.cit.,
str. 587.
........_,.........
BOŽIJA JEDNOĆA: KONAČNO RJEŠENJE PROTURIJEČNOSTI TROJSTVA
svako1n slučaju, ne bi prihvatili ovaj način sagledavanja
situacije. Međutim, ako je Constantin izbjegao kaznu za
svoje
zločine, jednostavno
prihvatajući sveštenikovu
ponudu za javnim pokajanjem, zašto se ovo ne bi moglo
držati istinitim i za druge? Istina je da je Constantinovo
pokajanje bilo poseban
slučaj i imalo je, zapravo,
uzajamnu svrhu. U jednu ruku, ono je jasno služilo kao
skriveni motiv Crkve Pavla za carskom zaštitom i mirom
sa Rimljanima. U drugu ruku, pošto je car Constantin bio
zabrinut ne samo zbog reperkusija vezanih za njegove
zločine, već i zbog problema koji su razarali Rimsko
Carstvo
{građanski ratovi i sl.), on je
sarađivao sa
Pavlovim sveštenicima s ciljem pridobijanja lojalnosti
Kršćana, koji su opet bili neophodni za ponovno
ujedinjenje
njegovog
carstva.
Činjenica je
da je
Constantin bio toliko uspješan u tome da su sveštenici
činili mnoge tajne poslove za njega i zasigurno da oni
stoje iza uspjeha ponovnog ujedinjenja Rimskog Carstva.
Constantin je, dakle, iskoristio zlatnu priliku pri čemu su
biskupi Konstantinopola (zamračenog carskim dvorima i
zaštićen carskim armijama) "litic.ali da se prihvate
zahtjevi careva za kontrolu nad crkvom i da posreduju i
odlučuju o bilo kom sporu koji bi se uzdigao u crkvenoj
sferi".
36 Na koncu, ovi sveštenici u novom gradu,
Konstantinopolu, nisu imali bolji izbor, jer "carevi IV
stoljeća bili su ljudi samovlasnog rukovođenja, i očekivali
su od svakog, uključujući i crkvene vođe , da im se
pokoravaju".
37 Ovi carevi bili su zainteresirani za
održavanje"jedinstva javnog
kulta
kao
osnove
za
garanciju jedinstva carevine".
38
Svojom
političkom
36 Brian Tierney,The Crisis of Church & State 1050-1300. (Kriza Crkve
& Države 1050-1300.); (New Jersey: Prentice Hall, Inc., 1964.), str.9.
37 Isto djelo, str. 8.
38
. Arend Th. Van Leeuwen, Christianity in World History: The Meeting
of the Faiths of East and West
(Kršćanstvo u Svjetskoj Historiji:
Susret Vjera Istoka i Zapada), eng.prev. H.H.Hoskins (New York:
Charles Scribner's Sons, 1964.), str. 275.
14
15
تبصرے
ابھی کوئی تبصرہ نہیں۔ سب سے پہلے کوئی مفید بات شیئر کریں۔
متعلقہ
Allahova jednoća u božanstvenosti
islamicmedia.tv
5 views · 5 months ago
Allahova jednoća u gospodarenju
islamicmedia.tv
5 views · 5 months ago
Ispravna Božija vjera
islamicmedia.tv
5 views · 5 months ago
Da li je Biblija Riječ Božija?
islamicmedia.tv
5 views · 5 months ago
Svjetlost sunneta i tame bid’ata
islamicmedia.tv
8 views · 5 months ago
Namaz u islamu
islamicmedia.tv
4 views · 5 months ago
Svjetlost imana i tame nifaka
islamicmedia.tv
4 views · 5 months ago
Komentar Temelja sunneta
islamicmedia.tv
4 views · 5 months ago
Vodić za Hadždž
islamicmedia.tv
5 views · 5 months ago
Kršćansko-muslimanski dijalog
islamicmedia.tv
4 views · 5 months ago