خودکار طور پر تیار کردہ متن ہے، اس میں غلطیاں ہو سکتی ہیں۔ درست الفاظ کے لیے ریکارڈنگ سنیں۔
0:00 Da se vratimo na značenje kuranske riječi koja se često puta spominje al-intilar, odnosno čekanje. Jer u Kur'anu je uputa i svjetlo i odgovor na sva pitanja koja tište i muče čovjeka. Inače, ova predavanja ćemo držati na osnovu istih predavanja koje je održao šeih Salman Aude na internetu na svojoj stranici. Znači, govorit ćemo najprije o ajtima u kojima se spominje ovaj izraz. 0:30 I ovi ajeti se mogu podijeliti u tri skupine, u tri kategorije. Prvo, ajeti koji govore o Allahovoj prijetnji i obećanju kazne i u kojima Muhammedu s.a.v. kaže da kaže nevjernicima sačekajte ili čekajte. Pa kaže u suri sečde 28. i 29. ajet 0:58 I oni govore, kad će već jednom ta pobjeda, ako istinu govorite? Reci, na dan pobjede, odnosno na dan sudnji, kada nevjernicima neće nikako koristiti to što će tada vjerovati i kada im se nimalo vremena neće dati. Zato se ti okreni od njih i čekaj, i oni doista čekaju. 1:27 Ovdje se koristi za svetah. I ovdje se pod fetahom misli na sudnji dan. Mi znamo da fetah znači osvajanje, odnosno pobjeda. Dokaz za to su u riječima uzvišnog Allah šanhu u istoj suri. Na dan fetaha, na taj dan neće koristiti nevjernicima njihov iman. A kad nevjernicima neće koristiti njihov iman, na dan kojih fetaha, hoćete da se ovdje radi o sudnjem danu. Kad se desi sudnji dan, 1:55 onda neće koristiti vjerovanje onima koji tada izgovori šehaljeti, koji bi tada izrazi svoj vjer. I tada će svak vjerovat. Kad se desi sudnji dan, kad se otkriju hijabi i zastori, onda će svak vidjet istinu. Pričekaj kraj odredbe i ono što je obećano, znači od proživljenja, od kazne, od nagrade, obračuna na sudnjem danu i tako dalje. Jer oni čekaju također, dakle nevjerni se čekaju također ovaj dan i ovu odredbu. 2:25 Također u suri Anaham, Allah želi da nam govori, u stopu desit u osmu, ajetu i kaže. Kaže uzvišeni, dakle uprijevodu, na naši jezik. 2:52 Zar oni čekaju da im meleki dođu, ili kazna gospodara tvoga, ili neki preznaci od gospodara tvoga. Onoga dana, kada neki preznaci od gospodara tvoga dođu, nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati, ako prije toga nije vjerovala, ako nije, kakvog hajra zaradila. Pa kaže uzvišeni, kolin taliru i namun taliru. Reci im, čekajte i mi ćemo čekati. I ispravno je, dakle, da kažemo da ovdje u Omaetu, 3:22 da je ovo jedna od vrsta Allahovi znakova, odnosno ajeta. Zato se kaže u ajetu ba'adu ajati rabbik. Neki ajeti, neki znaci tvoga gospodara. Međutim, postoje i drugi ajeti ili drugi znaci, kao što je koji, kada neće koristiti čovjeku njegovo vjerovanje. Kada duša dopre do grla. Znači, jer Allah ne prima teubu kada dođe duša do grla. To znamo. Dakle, u svakom slučaju, 3:50 Nevjernici čekaju najveći događaj. To je sudnji dan. Čiji znaci kad se pojave neće čovjeku koristiti iman. Ili čekaju, kako Lema kaže, mali sudnji dan. A koji je mali sudnji dan? Mali sudnji dan je smrt. I čovjek kad umre, za njega je nastupio sudnji dan. Za njega više nema povratka. To je praktično njegov sudnji dan, odnosno uvod u sudnji dan. Njegovo je završeno. A direktan znak smrti jeste šta? Kada duša dođe do grla. 4:19 To je taj znak smrti i viđenje meleka koji su sišli da tada čovjek uzmu dušu i tada ne vredi pokajanje. I u tom trenutku, kao i na sudnjem danu, svaki bi čovjek htio da se pokaje i tada će svak povjerovat. Kad vidi meleka smrti, koji je došao da mu uzme dušu, posebno kad duša dođe do grla, kad vidi da je gotovo, onda će htjeti da povjeri, međutim tada se ne vroji tauba. Iz ovoga zaključujemo dakle da ovi ajeti pozivaju, 4:49 Ne na čekanje, nego na rad, na dijelo, na vjerovanje i popravljanje stanja prije nego što se između ovih stvari i čovjeka ispriječi sudnji dan, odnosno smrt. Zato kaže uzvišen izrad, oni čekaju da im melek dođu ili kazna gospodara tvoga ili neki preznac ili gospodara tvoga. Onoga dana kada im dođu ti znaci, onda neće koristiti nikome njegovo vjerovanje. I ovo je posticaj i postrijek na dijelo i na vjerovanje i zarađivanje dobrih dijela. 5:18 Prije nego se dođe u situaciju kada će to biti nemoguće i kada će to biti neizvodljivo. Dakle, zbog toga govorimo o ovome. Jer danas se pojavljuju takve skupine ljudi, uvijek se pojavljivale, ali posebno u našem vremenu. Kad su muslimani zaista u jednoj velikoj krizi i onda govore da dođe Mehdi, mi ne možemo ništa bez Mehdija, bez Isale i Salama. I u Koranu se govori da treba čekati da će se on pojaviti. A vidimo sad šta znači u stvari ti ajeti, odnosno čekanje određenih ajeta, određenih znakova ili preznaka 5:47 To nas posjećuje na djelovanje, na rad. Tako su radili ashabi. I oni su znali bolje od nas za te hadise. Dakle, čekanje ovdje ne znači da staviš prst u uho i čekaš dok ne dođe Mehdi da riješi problem i situaciju muslimana. Već to znači, dakle, da se boriš kao da se natječeš i boriš sa nečim zašto strahujiš da te ne pogodi. To je prva vrsta. Znači, prva vrsta, odnosno prvo objašnjenje ove riječi intilar čekanja. Druga vrsta čekanja, 6:16 jeste čekanje obećane kazne na Dunjaluku. I često puta se koristi ovaj izraz za nevjernike. Jer nevjernici nekada ubrzavaju kaznu. To pratimo kroz priče o poslanicima i njihovim sredbenicima, odnosno njihovim narodima, koji nisu prihvatili poslanike kao poslanike, da su oni ubrzavali kaznu kako? Govorili su poslanicima šta? Da oni isključuju tu kaznu. 6:41 Mi ne vjerimo čak ni u tvoje poslanstvo, ni u mogućnost bilo kakve kazne od gospodara, odnosno od Boga kojega ti vjeruješ. Znate, nas ubrzavali kaznu. I oni su bili praktično sigurni od te kazne. Kao što je to u priči o Hudu, kada mu je narod njegov rekao, Allah će nam kaži u suri Araf, 71. ajetu. Ili u drugom ajetu. 7:09 Šta je rekao? Zato čekajte i ja ću svama čekati. Dakle, oni su tražili kaznu. 7:38 ubrzavali su ih i govorili su Hudu a.s. daj moli Allaha ako smo mi nevjernici a ja ne vjerujem u tebe i ako je to kažnjivo na takav način kako nam ti govoriš nekada sam da Allah kazni što prije pa im je on rekao šta intaziru sačekajte sačekajte i ja ću vam očekati takođe u suri unos u 102. ajetu Allaha a.s. kaže 8:07 Zar oni čekaju da ih snađe nešto slično onome što je snašao nekoji su prije njih bili nestali? Reci, pa čekaj, ja ću s vama čekati. Zatim, u suri Hud, 122. ajet, mi ćemo ga samo prevoditi ili može na arapskom pošto je kratak. I reci onima koji neće da vjeruju, radite što god možete i mi ćemo raditi. I čekajte, mi ćemo čekati. Pogledajte dakle iz ovih ajeta što zaključujem. 8:37 Šta kaže Al-Važanu i poručuje poslaniku Muhammadu S.S.L. Recim, radite koliko god možete. Radite i mi ćemo raditi. I čekajte i mi ćemo čekati. I pogledajte kako se ovaj zajedno spomnio, dakle, dijelo i čekanje. I postavlja se izazov nevjernicima, ovim ajtima kad kaže poslanik S.S.L. Radite i mi ćemo raditi. Čekajte i mi ćemo čekati. Također u suri A.Raf, 87. ajetu, iako jedni... 9:04 Od vas vjeruju u ono što je po meni poslano, a drugi ne vjeruju, pa pričekajte dok nam Allah ne presudi jer On je sudija najbolji. Dakle, opet se ovdje spominje ovaj izraz, intilvar, čekanje. To je druga vrsta čekanja i iščekivanja. Treća vrsta čekanja jeste čekanje i iščekivanje nekih znakova, odnosno preznaka ili ajeta od Allaha Đelešanu koji su najavljeni, kao što su nevjerni se tražili od poslanika s.a.v. da im dođe sa nekim ajetima. Šta su tražili od poslanika s.a.v.? 9:34 Da bi oni u njega vjerovali, da bi povjerali njegovo poslanstvo, šta su tražili od njega? Tražili da im pretvori šta? Da im pretvori Safu u zlato. Mi ćemo ti vjerovati da si poslanik, ako Allah učinje da Safa postane zlatno brdo. Ili da doneseš parće neba, parće s nebesa, ili da vidimo Allaha, ili da siđe Allah, ili meleki i tako dalje. Traži da imaš bašte, da imaš dvorce, da imaš bogatstvo. 10:02 Tražili su raznorazne stvari od poslanika s.a.v. I to je ta treća vrsta u kojoj nevjernici traže očite znakove da bi povjerovali u poslanika. Allah će vam to spominje u suri Yunus u 20. ajetu i kaže Oni govore zašto mu gospodar njegov ne pošalje jedno čudo. 10:29 Ti reci, samo Allah zna ono što će biti, pa pričekajte i ja ću s vama čekati. Iz ovih ajeta izvlačimo mnoge pouke. Prva stvar koju zaključujemo, koja je tu? Kad kaže Allah, ti reci, samo Allah zna ono što će biti, pa pričekajte i ja ću s vama čekati. To je prepuštanje i ostavljanje znanja o gaibu Allahu dželjašanuhu. U stvarima koje čeka čovjek, zato kaže, kul innemel gaibu lillah. Gaib pripada Allahu dželjašanu, to ne zna niko. 10:59 I vi ste vidjeli kako kod nas se pojave neki ljudi, čak i među muslimanima, koji na osnovu nekakvog proračuna izračunaju otprilike kad bi trebalo da se pojavi Isale i Sela. Ili kad bi trebalo da se desi sudnji dan. To je spletka šeitonova. I to je sve preuzeto od židova i od kršćana. Oni stvarno računaju kad bi se mogo pojaviti njihov nekakav spasitelj, kad bi mogo da se desi sudnji dan. A pogledajte da se ništa ne pripremaju za sudnji dan. I da su daleko od prave vjere i da u stvari... 11:27 Čekaju samo kaznu koju mi je Allah Čelešanu pripremio. I također ispuštanje kazne i nastupanje sudnjega dana je gaib koji zna samo Allah Čelešanu. Dakle, oko toga ne zna niko osim gospodar svjetova i u te stvari se ne treba upuštati. A kod nas često ima takvi stvari. Često puta ima toga da ljudi raspravljaju toga pa kažu šta misliš kad bi se otprilike mogo pojaviti Mehdi? Šta misliš je li ovo naše vrijeme? 11:51 Jer ovo naše vrijeme toliko bi trebalo se pojaviti. Ili Isale i Salam. Ili hoćemo mi biti u toj vojci. Ili ko će osvojiti ovo mjesto koje je najavio u poslanstvom Hadeisu i tako dalje. Allah kaže u suri Taha u 15. ajetu. Čas oživljenja će sigurno doći od svakoga tajim, od svakoga krijem. I kad će svaki čovjek prema trudu zvome nagrađen ili kažnjen biti. U suri džinu u 27. ajetu Allah će našemu kaži. 12:20 On tajne zna i on tajne svoje ne otkriva nikome, osim onome koga on zaposla nikava da beri. Znači, braćo znanja u gajbu pripada Allahu Đalešanu i nije dozvoljeno nikome, osim onome kome Allah to dozvali, da se upušta u tu oblast na bilo koji način. I ovo je za nas upozorenje. Nekada se kod čovjeka pojavi osjećaj u duši za nešto. 12:50 Ili osjećaj prezire prema nečemu što je možda tačno, ali on nije siguran u to. O čemu hoćemo da govorimo? Nekad čovjek vidi u snu nešto. Vidi dobro za muslimane. Vidi porazne vjernika. Međutim, ne možeš nikad biti siguran da je to to. Da će se desiti to što si sanjao. Mada jedan preznaka sudnjega dana šta? Istiniti snove kod muslimana. Če muslimani sanjati istinite snove koje će se obistiniti, koje će se ostvariti. Ne samo kod običnih muslimana. 13:18 Nego je to zasnovano na mišljenju. Bez obzira što si to sanjao. Čak i kod koga? Kod Allahovih poslanika. Šta je rekao Jusuf a.s. kad su mu došli na dvojica drugova u zatvoru i ispričali mu san svoj. Pa je rekao jednom od njih kad im je protumačio san, njihove snove. Rekao je, onome za kojeg je mislio. 13:47 za kojeg je mislio da će biti spašen. Dakle, nije sto posto bio ubijeđen u to, nije bio siguran. Iako je bio poslanik, dakle, kome je dolazio vah, kome je dolazila objava. Također, i Muhammed A.S., kada mu je čovjek ispričao san, pa mu ga je Ebu Bakr protumačio. I pitao je poslanika A.S., obavijestim Allahov poslaniće jesam li potrefio ili pogrešio. Pa mu kaže A.S., nešto si potrefio, a nešto si pogrešio. Nisi se pogodio. 14:17 Pa kaže Abu Bakr, valo Allahi ćeš me obavijestiti onome gdje sam pogrešio. Pa mu kaže, ne zaklinji me Abu Bakr. Ne zaklinji me time. Ja objašnjam gdje si potrebni, gdje si pogrešni. To su snovi. To su snovi. Znači, ova predviđanja, predpostavke, mišljenja, mogućnosti su široki. Međutim, čovjek nije siguran u stvarima koje se odnose na gaib nikada. Zato kaže Allah, 14:46 Jer je to čekanje vezano za budućnost. Druga pouka koja se krije u ovim ajetima jeste da je Allah ženo isključio ljude, to je ljudski faktor, čak i poslanike iz svega što se odnosi na Božju kaznu koju čekaju ljudi. Bez obzira koliko prevršili mjeru u svom zulumu, u svojoj nepravdi i prema muslimanima, Allah samo zna kako će ih kazniti i kada će ih kazniti. I hoće li ih kazniti. Allah zna što je u njihovim prsima. 15:12 Može se pokajati. Zato kaže Allah s.a.v. u suri Ali Imranu 128. ajetu. Od tebe ne zavisi da li će on pokajanje njeho primiti ili će ih na muke staviti. Jer oni su zaista nasilnici. Od tebe ništa ne zavisi. To zavisi od Allaha. A također sličan ajet u suri Yunus 46. ajet. 15:39 Bilo da ti pokažemo onoga čime im prijetimo, bilo da ti dušu uzmemo, nama će se oni vratiti i tada će Allah biti svjedoka za ono što su oni učinili. Dakle, ovom je išaret da su to stvari koje poznaje samo Allah, i on njima upravlja i oni ih određuje. I na čovjeku je da se povinuje o Allahoj odredbi i njegovom kaderu i njegove volje. 16:05 Treći dokaz, odnosno treća pouka iz ovih ajeta, braćo, jeste posticanje na dijelo, odnosno popravljanje stanja i borba, da se čovjek utječe Allahu Đelešanuhu od svakog zla, da se natječe sa ovim stvarima, odnosno ovim predznacima koji će doći, da pretekne, što bi rekli učenjaci, svoju smrt, to je da se pripremi za nju, za taj mali kijamet, a ne da čeka, već da radi i da se ozbiljno zalaže kako bi Allahu Đelešanuhu oprostio. 16:34 kako bi kasnije od svog rada ubrao tlodove. Dijelom koje je utemeljeno na uzrocima, šerijatskim i prirodnim koje je Allađe Lašanović postavio, a ne na čekanju. I ono što treba kazati jeste da nema niti jednog kuranskog aeta, niti hadisa, koji nam daju mogućnost da čekamo događaje tek onako. Dakle, ne postoji niti aeta, niti hadis poslanika s.a.v. koji bi nam dali povoda da kažemo da je dozvoljeno čekati bez ikakvog rada. 17:03 Zato su mnogi učenjaci islamski čak ne gireli u potpuno se dolaza kisali islam. Ne gireli su hadise o tome. Ne gireli su hadise o mehdiju. Vjerovatno su dano čak da su i sahi to predaju. Ali zbog tog takozvanog fatalizma, zbog predavanja sudbini, zbog čekanja da dođe taj čovjek i da riši stanje, ulema je ne gireli te hadise, i kada to nije tačno, nego Allah, Đele Lešanuhu, je završio sa muđizama sa poslanikom Muhammedom s.a.v.s. Nema muđiza, nego na kraju krajiva i on je imao muđize kao i svaki drugi poslanik. 17:32 Tek toliko da se ljudi ubjeraju da je on poslanik. Da je zaista poslanik. I da to ne može raditi svojom voljom. Na kraju kraja njegova najveća mužica je Kur'an. Ali kako je obavio hijđu? Imao je Isra i Mirađ. Ali posle toga odmah bila hijđa. Isra i Mirađ obavio na buraku. A je li hijđu obavio na buraku? Pa zar nije bio ranjavan? Pa zar nije vodio džihad stalno? Do smrti je dakle stalno vodio džihad. A znao je za pobjedu islamu. On je na kraju kraja te hadise. I izre kao Allahu poslanik preko objave. 18:00 Dakle, nema hadisa ni tjajeta koji o tome govori da trebamo ili da možemo čekati vlastitu smrt ili neki događaj tek onako. Dakle, ni vlastitu smrt. Svaki musliman zna da će doći ili svaki čovjek, ali nam je nariženo da čekamo, ni nam je nariženo da čekamo skrštenih ruku samim tim što znamo da će ona doći. Imam Ahmed Bilježi hadisu od Enese i Bni Malika, da je Muhammed s.a.v. rekao, kada bi nastupio sudnji dan, a u ruci jednog od vas sadnica, 18:27 Ako može da je zasadi prije nego što nastupi sudnji dan, neka je zasadi. Pogledajte ovog hadisa. Nije poslanik s.a.v. rekao, ako neko od vas klanja, neka u potpuni namaz. Kad nastupi sudnji dan. Ako u tom trenutku nastupi sudnji dan i ti imaš abdest, hoćeš da klanjaš, završi namaz. Već je rekao poslanik s.a.v. Ako je kod jednog od vas u njegovim rukama sadnica, neka je zasadi. Jer možda će nekomu od ljudi sinuti misao pa da kaži, 18:56 Ovo je dunjaluška stvar. Zašto poslani slanac vam spominje stvar koja je od dunjaluka? Jest, dunjaluška je stvar, ali koja je dozvoljena. Dozvoljena, ispravna. I ako se radi o ispravnoj dunjaluškoj stvari, sa ispravnim nijetom, čovjek je u radi, imaće zato nagradu kod Allaha Đalšanu. Zato kažemo da ima ljudi koji šekuju ove događaje bez pripreme. A to čekanje bez pripreme uvijek porađa kod ljudi lijenost, pasivnost, gaflet i tako dalje. 19:24 I to je dokaz slabosti ljudskog imana, odnosno duševnog, duhovnog poraza kod čovjeka. Zato ćemo navesti predaju koju bilježi muslim od Yesira ibn Džabira, da se pojavio crveni vjetar u Kufi. Došao je čovjek u Medinu i dozivao Abdullaha ibn Mas'uda, radi Allah o talen govoreći, o Abdullaha nastupio je sudnji dan. A on je tada odmarao, pa se podigao, rekavši, 19:50 Wallahi neće nastupiti sudnji dan dok ne dođe vakat kada se miras neće dijeliti, dakle kada se ostavština neće dijeliti po širijatu i kada se neće čovjek radovati ratnom plijenu. Zatim je rukom pokazao prema Šamu i spomenuo je neke događaje koji će se desiti, koji će biti prethodni sa sudnjem danu. Dakle, Abdullah Mesud upozora ovoga čovjeka da ne smije to sebi dozvoliti, da su jasni preznaci sudnjega dana, on je i bolje poznaje od njega. 20:18 On bolje poznaje od ovog čovjeka preznake sudnjega dana. A on se ne ponaša tako. Nego ovaj vidio crveni vjetar, onakav je sudnji dan. Desio se rat u Afganistanu, desio se rušenje nekih zgradova u Americi, ili nekakve poplave, ili vjetrovika. Ovo je jedan od preznaka sudnjeg dana. Ili, postoji mogućnost da je ovo nastupanje sudnjega dana. Dakle, to je bio jedan uvod vezan za čekanje, kad je u pitanju ovaj izraz intilar.