خودکار طور پر تیار کردہ متن ہے، اس میں غلطیاں ہو سکتی ہیں۔ درست الفاظ کے لیے ریکارڈنگ سنیں۔
0:00 Da li ta fitra koja nas vodi ka Allahu Dželdašanu i koja svjedoči o Allahu Dželdašanu i našem rogovanju, da li je ona sama kada da nas uputi? Jesmo li na osnovu nje kada biti ispravni? Odgovor je da Allah Dželdašanu nije učinio fitru onim čime su mi odgovorni. I nije nas zadužio fitrom. Naše šerijatske obaveze. 0:37 Važibi i harami nisu vezani za Petru, nego su vezani za nešto drugo. Vezani su za razum čovjeka. I čovjek nije mu kelef, nije dužan, ne podneže šarijatskim obavezama, dok ne bude imao jedno od dvoje. Razum. Da nije lud, da nije tijete na upotpunjenog razuma i tako dalje svijesti. I drugo, da mu je Allah žalšanu poslao poslanika. 1:10 To je da mu je dostavljena knjiga, da mu je dostavljena uputa. I za ovo Allah žalšanu veže odgovornost. Poslao sam poslanika, bio si pametan. Došlo je do tebe, shvatio si. Čuo si o Allahu žalšanu. Kad bi sada stali pred Allah žalšanu i njegovi rogovi, ko od njih bi mogao dokazati zaista da nije čuo za Allah? Da nije čuo da ga je on stvorio? Da mu je poslao knjigu, da mu je poslao šariat? Da ga je zadužio, da mu je naredio, da mu je zabranio, da mu je zaprijetio kaznom, nagradom? 1:41 Da mu je obznanio da ga čeka jedna od dvije kuće. Kuća spasali, kuća propasti i kazni. Niko ne bi mogao reći. Niko ne bi mogao reći. Kad kažemo niko, mislimo na pravilo, ne mislimo na izuzetak ako tu i tamo ima izuzetaka. Ali mislimo na Alloha, na ljude. Općenito možemo kazati. Niko, uvažavajući izuzetak, ne bi mogao kazati. Međutim, koliko i radi što je dužno i koliko je Alloha, 2:11 ispravno robuje. Petra je podložna, rekli smo, krivljenju, gubljenju, zatrpavanju, zapostavljanju. I ona je samo jedan dokaz da uči dokazu nam za Allaha i za vjeru. Jedan moment koji nam vjeru čini pitomijom. Koji nas čini normalnim. Kada robljamo Allahu Tabarako. A koja nas goni i osjećamo pištenje duše. 2:52 I ukor duše kada odstupamo od vjeri, odnosno od porodovanja i principa vjeri. Resul sallallahu alaihi wasallam da se svako djete rađa sa ovom vjerom, sa fitrom. I kada se rodi, on je u pravoj vjeri. A to i Allah tabarako wa ta'ala saopštava u jednom ajatu, 30. ajatu suri Ar-Rum. Kada kaže, a'udhu billahi min ash-shaytan ar-rajim, fa'aqim wajhaka lintini. 3:33 Kaže. 4:07 Kažu mufasiri da ovdje ovaj sijak, kontekst kako je navedeno u ajetu 4:39 Dolazi kao vijest. Ne ima izmjeni u Allahu uvjer. Ali znači naredbu. Ne mijenjajte Allahu uvjer. Kao kad Allah ju našanu ukaže. Misli se ovdje na haram. Haram Kaabe. Ako uđe u haram, bit će bezbedan. Ovo je ili bezbedan je. Ovo je vijest. Došlo je u obliku vijesti. Međutim, 5:13 Na osnovu njega je izveden propis da se u haramu ljudi moraju pustiti na miru. I ako je ubio čovjek tvoga oca, na primjer, i sreo si ga u haramu, ne kražnjavaj ga u haramu. Ne smiješ ga u haramu, kada je vidio najvećeg ashabi, kažu, vidjeli smo, tako na Allaha vidjeli smo, ubice naših očeva u haramu, ali nismo sebi dozvoljavali da se u haramu sretimo. 5:41 Ovaj dio ajeta, međutim, za fitru kao je la tabdile li khalqillah, to jeste dinillah, ne mijenjajte Allahovu vjeru, ne mijenjajte fitru kad ste rođeni muslimanima, ne mijenjajte vjeru. Ne skričite za pravoga puta i ne ostupajte od Allaha veđu lašanuhu ispravne vjere i islama pored koje ne ima duge Allaha veđu lašanuhu vjere. Zalike dinul kajjim, to je prava vjera, to je čvrsta vjera, to je vjera na dokazima, to je vjera koja će uspjeti. 6:11 To je vjera koju Allah propisuje i podržava. Većina ljudi ne zna da protumači taj osjećaj. Ne zna zbog svoga džehla kom se okrenula u svom ljudskom životu. A zapostavila il na kojih Allah poziva u prvoj riječi objave i ka njoj i usmjeram.