Otomatik metin. Hatalar içerebilir; kelimelerin doğrusu için kayda başvurun.
0:00 O psovka, vraćam. Psovka koju upotrebljavaju kjapijski narodi i bosanski narod ne postoji u jeziku Kur'ana. Kad kažemo psovka i kažemo da je recimo musliman opsovo muslimana ili ashab opsovo ashaba, to ni približno ni izdaleka ne znači da mu je rekao ono što se kod nas psovka zove. Šta je tamo psovka? Tamo je psovka da kažeš namrbađeni. Opsuo si čovjeka. 0:32 Eli, nisi čovjek, to je psovka. A ona psovka na uzbiljna naša, za nje nema izraza u alepskom misli. Pište, običajna psovka džahilski naroda mora biti izbrisana iz glava muslimana i riječnika njihova. Znači, psovka je čovjek u reći žuti ili nosanja. To je psovka. To je psovka. 1:02 Neuzubillahi ta'ala, reći što govori kafir, što govori... Kome se to najviše vjeruje, Allahu neuzubillahi ta'ala? To je bez sumnje kufr. Najveći grijeh je, od najvećih grijeha, od najvećih velikih grijeha, je psovanje roditelja. To jeste da psuje čovjek svoje roditelje. Pa opitaš je kako čovjek psuje svoje roditelje, kaže, psuje roditelje brata, pa šta bude? To mu je brat, subhanallah. 1:33 Znači da mu je to, to su mu roditelje, mu je ovo brat, ili mu je brat ovaj. Ako bratu psuješ roditelje, psuješ li svoje roditelje? Jer neće je tuđe svoje, to ti je brat. A možda i drugo značenje je da će onda opsovat on tebi. A ko je kriv? Ne bi ti opsovao svoje psovke. Znači ti si opsova svoje roditelje. I jedno i drugo ide. I jedno značenje ili tumačenje ide i drugo ide. Pisao je ovaj hadis. 1:59 Najveći od velikih grijeha je da čovjek psuje svoje roditelje, pa upijejaš je kako će čovjek psovati svoje roditelje, kaže psuje roditelje svoga brata i to je psovanje svojih roditelja.