Otomatik metin. Hatalar içerebilir; kelimelerin doğrusu için kayda başvurun.
0:00 I neprijatelji Islama su, braćo, uspjeli ostvariti svoj pogani cilj. Oni su od islamskog ummeta napravili, ja slobodno mogu kazati, na osnovu onoga što mi danas vidimo. Ummetu samubilački narod. Narod koji sam sebe uništava. Nakon što je ostavio Kur'an i Sunnet Rasulasa, nevjernici su podijelili ummet na razne državice, na razne emirate. 0:29 Međusobno je i zavadili. Oni su danas najpoznatiji po pohlepi, po strašu, želji za Dunjalukom. Žive na osnovu nekakvih principa koji ne liče na islamske principe. I principi među muslimanima sami danas su različiti. Dakle nisu isti, nisu jedni i žive bez cilja koji bi mogao vratiti ponovo na ono mjesto koje pripada ovome ummetu. Izgleda ovaj ummet kao jedno. 1:00 Danas kad govorimo o brojkama, svi kažu ima milijarda i kusur muslimana na zemlji. Međutim, srca su im razdvojena. Izgledaju da imaju snagu, da imaju snagu i da imaju bogatstvo, da imaju novac, da imaju oružje, ali su poput morske pjene, ali su poput mulja kojeg nosi voda. Tako da su čak, vi vjerojatno čitate i slušate i pratite, čak mnogi vrhunski, ali mi daje, 1:30 današnjeg doba i reformatori govorili da je ovo posljednji vakat. Izgubili bili nadu ili su već izgubili nadu u povratak, u povratak hilafeta, u mogućnost popravka ovoga ummeta. Toliko je zaglibio, toliko je težak njegov hal. Da su kazali ovo je posljednji vakat, ovo je aherizaman kada je najbolje da se čovjek vjernik povuče sa svojim stadom u planine da bi se čuvao takvu vjeru. Međutim, 2:00 Kažu islamski učenjaci da ova očajna predođba o nemogućnosti popravljanja stanja proizilazi iz troje. Proizilazi iz tri stvari. Prije svega iz džehla, iz nepoznavanja prirode ove vjere. Nepoznavanja suštine ove vjere koja ima snagu da preporodi čovjeka. Da preporodi generacije kad joj se vrate istinski za jednu noć. Da preporodi ljude. 2:28 I mi često puta griješimo kad govorimo treba oživjeti islam na našim prostorima. Treba oživljavanje islama. Islam je živ. Nego treba srca oživjeti islamu. Treba ljudska srca preporoditi islamu. To je prvi razlog. Drugi razlog ovakvog očajno gledanja situacije jeste ljubav prema Dunjaluku. I prezir smrti. Preziranje smrti kao da neće doći. I muslimani danas na tom polju. 2:57 Ne smiju žrtvovati ništa, ni položaj, ni metak, osim onih kojima se Allah smilo, a njih je jako, jako malo. I treće, nepoznavanje cilja, zbog koje je Allah dželjšanu stvorio ljude, zbog kojeg je stvorio muslimane, a to je robovanje Allahu dželjšanu i pozivanje u Allahu vjeru. I onoga dana, braćo, kada muslimani shvate da je islam vjera koja postiče na snagu, 3:26 I da u tom pogledu parola, parola Islama jeste stalna i ostaće do sudnjega dana. Protiv njih pripremite koliko god možete snagiti. To je, ko može zanemariti učinjenicu? A gdje su danas muslimani? Učijete ajete, namazuj uči. Svaki dan ili svakodnevno, na svakom dijelu zemaljske kugle, imami, u mesirima, učije surajun fal i učije ovaj aj. I učije tu maksimu, kuransku i parolu. 3:57 Međutim, muslimani očito nisu shvatili ovaj ajet i zato nisu pripremili tu snagu. I kada shvatije muslimani da je islam vjera ilma, vjera koja postiče na znanje, ne samo na šarijansko znanje, nego svako korisno znanje, i ta parola, odnosno poruka se krije u ajetu 114. musuritaha, gdje Allah džel lešanu upozorava poslanika s.l. i sve stredbenike islama kako će upućivati dobu Allahu džel lešanu, koju? 4:27 Gospodaru, povećaj moje znanje. I kada shvate muslimani da islam naziva čovjeka Allahovim halifom na zemlji, da bi upravljao njome po Allahovoj odredbi i po Allahovoj uputi, da bi eksploatisao, iskoristavao zemlju, da bi otkrivao njene tajne, njenu bogatstvo i da bi ih koristo na Allahovom putu i olakšao sebi život. I kada shvate da je islam uzdigao čovjeka, 4:57 Iznad drugih stvorenja. Kako kaže uzvišeni. Kaže Allah. Mi smo sinove Ademove. Odlikovali. I dali im. Da putuju kopnom i morem. I na kraju Allah kaže. I mi smo im dali prednost. Nad mnogim stvorenjima. Nad mnogim od njih koji smo stvorili. I kada shvatni. 5:27 Da islam smatra čovjeka odgovornim. Za sve blagodati kojima Allah podario. Za imetak, za zdravlje, za pamet, za razum. I za sve blagodati koje Allah podario. Kako kaže uzvišeni. I ne govori onome što ne znaš. Jer će čovjek odgovarati za svoju pamet. 5:56 I za svoj sluh, i za svoj vid. I da je islam vjera razmišljanja i promišljanja, braćo. Ovo je stvar o kojoj muslimani danas jako malo razmišljaju. Da Allah džel lešanu upozorava muslimane i poziva ih da razmišljaju o Allahovim blagodatima. I da je islam vjera rada i aktivnosti, a nije vjera lijenosti. Nije vjera leškarjenja i odmaranja. To bi muslimani prvi trebali da znaju. I oni su nekad bili preteče. 6:26 Preteće u ilmu, u radu, u aktivnosti, u širenju Allahove vjere. Jer Allah kaže Radite, a Allah će vidjeti vaš rad i vaš trud i njegov poslanik i mu'mini. I da Islam zabranjuje očaj. Ne bi ljudi vjernici, čak i među njima ima i dajija, očajavali onda u popravljanje stanja. Allah zabranjuje očaj muslimanima, bez obzira u kakvoj situaciji našli. 6:56 Kaže uzvišeni. Ne gubite nadu Allahu milost. Zaista nadu Allahu milost gubije ko? Samo nevjernici. Vjerniki nikad ne gubiju nadu Allahu milost. I da je islam vjera ponosa i veličine. Da je islam vjera ponosa i veličine. Mi juče putujemo. Valla je ovo i vred brač. Juče putujemo ovamo za krajinu. I vidimo Srbe. Šta rade? Šta im je život? Prodaje na cesti. 7:25 Napravili su neke dvije, tri daske, zakovali, prodaju kasete. Pjesma, muzika, alkohol, zinalog. To je ono što oni imaju. I muslimani, interesantno muslimani slijede u tome. A vallahi čovjeku koji poslije zdrav razum, nek nikad nije čuo za objavu Allahu. Kad vidi to, pa vidit će da je to bjeda. Duhovna bjeda. Ali kad ti napustiš pravi put, 7:54 onda zavlada sljepilo, pa ti vidiš u njemu ponos. Zašto? Zato što on ponosi sa svojim paganizmom. A ti se stidiš, ti se stidiš svoga islama. A to je osobina munafika. Jer Allah kaže, ponos pripada Allahu i poslaniku i mu'minima. I tako mi je Allaha, kad bi čovjek htio, jer mi to znamo i osjećamo. Posao vraćaju iz dijaspori. Kako mi kažu iz dijaspori. Ja bi se ovdje dovezao na učerašnje komentarisanje o dijaspori. 8:23 Svi smo mi diaspora ovdje u Europi. Pa možda je malo i nezgodno nazivati u braću koja živi tamo u Srednjemačkoj braća iz diaspori. Jer kršćanska Europa je takva. I ona nas neće ostaviti na miru. Ali ti kao čovjek, kao musliman koji je spoznao istinu, koji uješ u Allaha, kako se osjećaš tako ti Allaha, nek si sam u Holandiji, u Danskoj, u Finskoj. Kad si upoznao istinu, kad Allah uputio, ideš ulicu. 8:52 Vidiš samo džahl, samo neznanje, tminu, zabludu u kojoj ljudi uživaju i misle da je to život. Nema ništa drugo. Ti si ponosa. Nek si sam. I sažaljevaš te ljude. Sažaljevaš te ljude i tražiš načina kako da im ukažeš na pravi put. Jer sigurno njihove duše traže istinu. Traže istinu i ti znaš šta je taj džahilijat. Tebe Allah spasio iz toga. Dakle, vraću draga, kada se muslimani oslobode, a prije svega njihova ulema, 9:21 pohlepe, ljubavi prema Dunjaluku, straha, kukavičluka i kada im upućivanje ljudi napravi put Allahovom dozvolom i popravljanje društva bude glavni cilj. Kada budu ubjeđeni da je nafaka u Allahovim rukama, da je obskrba u Allahovim rukama i da im niko ne može ni koristiti ni štetiti ako to Allah neće i da kada bi se sav svijet okupio protiv njih, 9:52 Da im ne može učiniti ništa. Nikakvu štetu. Ništa nažao. Ako Allah to neće. Tada će se vratiti. I dati na posao. I putiti na polje daave. Popravljanje stanja i odvoja generacija. I Allah će poniženje zamijeniti ponosom. Strah, sigurnošću i razjedinjenost. Jedinstvom islamskim. I kada spoznamo. Kada spoznamo. Da smo stvoreni. Da robujemo Allahu. 10:21 Jer Allah će nam kaži, ljudi i žene nisam stvarno izgubio, nego da meni robuju, da meni ibadet šire. A taj ibadet i to robovanje, braćo, šta znači? Znači prije svega poniznost i predanost na putu Islama. Ustrajnost na putu Islama.