Otomatik metin. Hatalar içerebilir; kelimelerin doğrusu için kayda başvurun.
0:00 Zašto, brate i sestro, danas u našim redovima možemo više čuti riječi pokude, riječi kuđenja, nego pohvale u odnosu na muslimane? I kako postupamo sa ovim komadićem, komadićem u našem tijelu koji se zove srce, za koje kaže Rasul sallallahu alaihi wasallam Ida sonah al-salah al-jasadu kullu, wa ida fasad al-jasadu kullu. Ako je zdravo, ako je ispravno, zdravo je čitavo tijelo. 0:29 A ako je pokvarano i ako je bolesno, bolesno je čitavo tijelo. Zato želim da upozorim da mi želimo da slušamo govor o spajanju i udruživanju muslimana, o učvršćivanju našeg safa, o okupljanju oko jedne riječi, o okupljanju muslimana oko Korana i Sunneta. I želim da kažem da je naša nada u ovim mladim generacijama. 0:57 u onima koji promiču svjetlo istine, u našim intelektualcima, u našim profesorima, u našim inženjerima, u našim zanatlijama, u našim vojnicima i oficirima koji su shvatili Allahovu istinu i koji žele da žive u okviru Kur'ana i Sunneta i da uspostavi svoj porodični život, svoj individualni život, dakle, na Kur'anu i na Sunnetu. Zbog toga moramo... 1:25 skrenuti pažnju svima nama, da o ovome, o našem jedinstvu, o Kur'anu i Sunnetu, o okupljanju oko te zajedničke riječi, moramo govoriti na svakom mjestu. Ne samo u džamijama, nego u školama, u džematima, na našim sjelima, na našim sastancima, u našim kućama i tako dalje. Moramo govoriti o tome, jer je to zahtjev, zahtjev vremena, ili, bolje reći, zahtjev imana. I prvo što želim... 1:55 spomenuti jeste prvo nakon slušanja ovog dersa trebamo se vratiti svojoj duši i znati da se ovaj govor odnosi prije svega na mene. Kao da se govori samo meni. Nije upućen nikom drugom nego meni. I prva stvar u čišćenju duše i srca i postizanju ovog stepena kojeg je spomenuo u poslanicu na svemu hadisu braćo i sestre jeste da čovjek 2:25 Ne gleda sebe s visoka. Da ne ima visoko mišljenje o sebi. A da druge gleda, kako kažu, iz tičije perspektive. Svi su manji od mene. Ja sam bolji. Ja sam učeniji. Ja sam pametniji. Ja sam pobožniji. I tako dalje. Možda je, kako kaže poslanica Srbe, onaj rašćupane i prašnjave kose i brade bolji od tebe hiljedu puta. Hiljedu puta. 2:53 I možda će njegovu dovu Allah prije primiti, a nepoznat je, nepoznat je u društvu, niko za njega ne zna, nije ni neki veliki dajija, nije ni poznat po svojim nekakvim diplomama, ni po položaju, ni po ugledu u društvu, ali je poznat kod gospodara svjetova. I mi znamo za dosta takvih primjera iz Sire Ashaba, iz Sire Ashaba i oni Tabiina, istinski pobožni ljudi. 3:21 Čiji je dobu Allaha Đalešanuhu prijimao. Čija se doba prijimala, a znamo da su od njih halife, kao što je Omer, tražili da upočinu dobu za njih. I koliko je dakle takvih miskina i siromaha, nepoznatih ljudi, bolji od nas kod Allaha Đalešanuhu. Koliko ima ljudi koje mi ne poznajemo, ali su neprimjetni i neprimjetni su kod nas, a kod Allaha su primjetni. Da bi smo sebi ovo objasnili. 3:50 Pokušat ćemo navesti nekoliko primjera šta znači imati o sebi visoko mišljenje, odnosno biti istinski skroman. Biti istinski skroman i bogobojazan. Navješćemo primjer Ahmeda ibn Hanbala, poznatog imama i čuvara sunneta, imama ahli sunneta velđemata, koji je stao na stranu istine, braćovi sestre, onda kad su se svi drugi bili udaljili sa staze sunneta, Kur'ana i sunneta. 4:20 u pogledu jedne opasne mesele, a to je mesele oko halkul Kur'ana, je li Kur'an stvoren ili nije, kada se pojavila ta fitna, čak su učenjaci i alimi, zbog straha, da li zbog straha za svoj život ili neće u drugog, pristali uz to, privolio i naćereo je halifama, imam da to posvjedoči, osim jednog čovjeka, Ahmeda ibn Hanbala, preko kojeg je Allah s.a.v. sačuvao sunnet. 4:49 poslanika, sallallahu alaihi wasallam, i ispravno mišljenje o Kur'anu i svim, kad je u pitanju o gajbi, kad je u pitanju o gajbi, kad su u pitanju neke stvari, odnosno nejasni ajeti iz Kur'ana. Dakle, taj Ahmed ibn Hanbel, koji je bio poznan kod sviju, jedan put je naišao kroz Bagdad, otišao je da donese tovar drva sebi za sebe u svoju kuću, kad je ga vidio jedan čovjek, i to oficir, prišao i kaže, ja šehr, 5:17 Kako ti da nosiš to? Sramota je za nas. Daj meni to. Pa mu kaže, skloni se od mene. Skloni se od mene i pusti me da nosim ovo. Tako mi je Allah da nas Allah ne sačuva. Bili bismo sramoćeni stotinu puta u jednom danu. Dakle, nije mu teško to što nosi. I nije ga sti zbog toga nimalo. Jer zna da je Allahov rob. 5:44 zna da je potreban gospodara svjetova u svakom trenutku, bez obzira koliko bio cijenjen i poštovan u društvu. Ili, rec riječi Bekrebne Abdullaha El Muzanija, poznatog pobožnjaka i učenjaka, braća i sestre, vallahi, malo je ljudi koji se ovako preispituju, koji ovako, na ovakav način, analiziraju svoje stanje i koji vode mu hasevu i mu džahedu sa samim sobom. Kada je došao na refarat, 6:12 Dana refata na hađu, okupili se ljudi, svi u ih hrama i svi znaju za njega. Svi, koga god vidi, prepoznaje ga. Znaju da je pobožan, da je učen i nije bilo učenje u njegovu vremenu. Kaže, došao je na refati, kad je ukučilo, dolu Allahu Đalašanu, kaže, ja rab, ja znam da bi ti oprostio ovim ljudima koji se okupili ovdje, da nije mene. Da ja nisam među njima, ti bi im oprostio. 6:43 Sebe smatra najvećim vješnjikom. Sebe smatra najpotrebnim Allahov oprosta i Allahove milosti. Zatim, također primjer Ahmada i Ibn Hanbala i Yahya i Ibn Muina. Dvojice je učenjaka koji su živjeli u istom vaktu. Kada su se pojavili u jedan mesčit koji je bio ispunjen vjernicima. Pun ljudi koji su kanjali namaz, kanjali na filu prije farza. Pa kaže Ahmada i Ibn Hanbal i Yahya i Ibn Muina. 7:12 Kare, o Jahja, ako misliš da si pametniji i bolji i od jednog ovog čovjeka ovdje u mesčidu, zaista si ti u velikoj zavrti. Nemoj misliti da si ti najbolji, najpametniji i najčišći i da si zbog toga Allahu Đalešanuhu najbliski. Dakle, znaj, brate i sestro, da je čistoća prasa i srca uzvišen zahtjev. Zahtjev imana i obavezno je... 7:43 težiti ka tome, ali ne zaboravi da su ljudi ljudi, da ljudi griješe, da ljudi posreću na tom putu i mora se desiti greška, ali budi spreman da oprostiš, budi spreman da pređeš preko greške, kako kaže Sejdi Bimuseje, nema ni jednog čovjeka, bez obzira ko on bio, bio alim ili običan insan, a da nema mahana, a da nema mahana, ali ne dolikuje ljudima da iznose mahane, mahane drugih ljudi.