Otomatik metin. Hatalar içerebilir; kelimelerin doğrusu için kayda başvurun.
0:00 napraviti uspored u drugu, sa prvom generacijom, koja je uspjela. Jer nekome možda i to izgleda ponovo nestvarno. Jel moguće da su oni uspjeli? Od danas je muslimani trudi, imaju pokreti, imaju organizacije, imaju, imaju, a opet ne uspjevamo. Ali hoćemo da navedemo samo dva primjera, brašli sestri. Ne muđahida prve generacije, ne alima, ne pobožnjaka, ne, ne, ne, o njima smo puno slušali i čitali. 0:28 Hoćemo da navedemo dva primjera odnosa prema Allahu Đeldašanu kroz grije. Navešimo primjer griješnika iz tih generacija. Ne Hulefao Rašidina, ne oni najbolji, nego griješnika. Ne u koji su srevali u grijevnom, u koji su čini grije. Dva slučaje, samo prvi slučaje. Rasul S.A. sede u medini, među svima sadima, ko mjesec među zvijezdama. Govorimo o islamu, dolazi žena. Dolazi žena na vrata. 0:56 Ulazi u mešćicu pokrivena potpuno, prilazi posle mikusa od sebe i kaže, ja rasula u lovu, ja sam učinivac i nalog, ja sam učinivac i nalog, očisti me, očisti me od tog grija. Pogledajte u ustanu, dolazi žena i javlja se da je učinivac i nalog, a kako je čišćenje? Znamo kako je čišćenje, jer mislite da ona nije znala kako je čišćenje od tog grija. 1:22 Poznanica je sa mne šta je uradila, je rekao svojima sahabima, budite svjedoci da je ona to uradila. Je mu bilo drago što je se samo prijavila, nije morao stati u policiji, nije morao istraživati, nije morao pozivati svjedoke, sudove organizovati i tako dalje. Ne vallaj, nego mu je po crvenem ulici okrenuo glavu. Okrenuo je glavu, od nje nije želo da je suša. Želio je da to ne bude istina. Želio je da se to ne potvrdi, da ona poguće to. Jer nije želio da donese propis na osnovu šumlje, na osnovu sumnje. 1:51 Međutim, ona je potvrdila da je učinila iz naloga i da je trudna iz naloga. Pa poslanik sa veseljem donosi presudu i kaže, ne, ne mogu biti dijete. Ne mogu biti dijete koje u tvojoj utrobi, jer ono ništa nije krivo. Dok ne rodiš, nećemo ni pršiti kaznu. Pogledajte, vraća se ova žena, mu se manka kući. Ima devet mjeseci i fore dok ne rodi. Je li se pokajala zbog onoga što je otišla, poslanik sa veseljem kazala? Je li se predomislila? 2:21 Da se predomisla pa da kaje, evo vala, ma nisam trebala, sakriću se, nije me ni vidio, ne zna ni ko sam, ni šta sam, nešto više ni javlja. Naprotim, srce joj je se rastakalo zbog tog rijeha i žudilo je za čistoću i za džendmetom koji je Allah običao bogobojažnju. Nakon što je rodila djete, isti dan nije čekala ni sekunde. Otišla je poslaniku sa veseljem i kaže, ja Rasulallah očistim ozi nauka. 2:49 Nije slao nikoga po njom. Nije tražio. Došla je. Kad je poslao na cene vidio njeno dijete, malo tek rođeno dijete, sažalilo mu se. A on je bio samilostan, ne samo prema njemu, prema životinjama. Kaže, Allah, a mi smo te poslali samo kao milo svjetovima. Pa kaže, ne, ko će ga hraniti posle toga? Ko će ga dojiti? Nakon dvije godine, koliko traje puno dojenje djeteta, onda dođe. Dakle, dvije godine. 3:19 Samo se postavimo u tu situaciju. Ja govorim zbog toga, od svoje praće i sreće. Postavimo se mi u takvu situaciju. Ne do Allah mu će da takav vrije, da je islamska država. Ma mi bi našli rupu u zemlji, samo da se sakrimo, samo da se ne ostvari takav. Odnosno Allahu Đeldašanu, kakav je? Ne vidite niko. Jer Allah Đeldašanu kaže, koji te se javni i tajni grijeha? Koja je to država? Koji to sistem može tako urediti nešto? 3:48 Da ti čovjeku koji ga niko nije vidio, a koji je ukrao, dođe i kaže, ukrao sam na sredstvu. Ne samo kad te vidi direktor, ne samo kad te vidi prijesednik, kad te vidi tvoj prepostavljeni, nego nema nikoga. Ali ti znaš ko je prisutan i ko gleda. I nakon dvije godine dolazi, dolazi, zdjeca to mu naruču, a u ustima mu zaloga je hljeba. I kaže, ja nasula Allah, došao sam da me očisti razinu. I poslanih se ove cele muzima je djete. 4:17 iz jednog naručja i kaže, ko će se zauzeti za ovu djete, ko će ga uzeti sebi, bit će moj prijatelj u džennetu ovako, kova dva prsta. Kova dva prsta. I ustaje nsarija, jedan i kaže, ja ću, ja ću. I uzima to djete da bi bio komšija poslaniku u džennetu. 4:44 I kamenovala se tu žanu, nakon su se je kamenovali, ljudi su je proklinjali i govorili ovako i onako, kao je 17.7. Ne proklinjite je. Tako mi je Allaha pokajala je se takvom taubom, da se podijeli na 70 stranika Medine, dosta bi bilo. Dosta bi bilo. Pogledajte pogobojaznosti. Pogledajte odnose prema Allahu, kod onoga koji počinju grijevu. Jedan slučaj. Drugi slučaj. 5:11 Drugi slučaj, u vrijeme Omera, u vrijeme onoga koji je sudio po Allahovom zakonu, u vrijeme Omora koji je na Huzbi držao predavanje, bio nam in veri, ali mu je Beduin došao iz pustinje i pregovara mu za određenu stvar koja nam nije bila jasna. I posle toga se ta istin čovjek praća na svojoj kući sigurno da mu se ništa neće desiti. Da neće niko po njega poslati u policiju i kada, aha, rekao si istinu, napao si na zakon, napao si, makar nila istina, uhapsite ga, dovedite ga da mu sudimo i tako dalje. 5:40 100% je bio siguran da mu se reći šta desi. Rekuo je istinu i Omer prizna je ako je istina da je istina. Ako nije objasnivo o čemu se radi. A ne šalje u policiju, ne zatvara ga, ne sudi ga, ne ubija ga i tako dalje. Za vrijeme tog pravednog halife Umara radi Allahu ta'ran, jednoga dana dolazi čovjek, dolaze do isama diča i vode čovjeka. I kažu ja je mero lumi, nije. Ovaj je ubio našega oca. Ovaj je ubio našega oca. Kaže Omer, jesi li ubio? Pa je sam ubio. 6:09 Zašto? Što si ubio? Kako si ubio? On je ušao sa svojim devama u moj posjed, u moju livadu, i ja sam mu govorio da iziđe, on nije htio, ja sam bašio kamen, pogodio sam ga u glavu i on je umro. Kaže Omar, el te isos, ubijstvo. Ubijstvo, ubijstvo za ubijstvo. Nema suda drugog, nema advokata, nema gledat iz koje je porodice, je li predsjednikov sin, ili je iz neke uglede po... Ne, ne, ne. Ubijstvo odmah. 6:38 On priznao, on priznao sam. Mora se izvesti u pištu. Kaže ovaj čovjek, ja, Amiro, lupi nijim, tako ti onoga koji je stvorio nebesa i zemlju i koji ih održava, pusti me samo jednu noć. Pusti me samo jednu noć. Da odijem svojoj porodici u pustinj, imam ženo i mnogo djece, a oni ne imaju pored Allaha, Đalašanu, nikog za zaštiti kao si mene. Nikoga. I gladi su i ženi. Kaže onaj, dobro. 7:08 Ako će neko iz ove skupine garantira, zato ga još će poslati. Ko garantira za ovog čovjeka? Ako ne dođe, da njegova glava ide. Svi su šutili. Kaže ono, di ćemo, hoćete li mu uprostiti? Kaže, ne, ne, ne. Samo ubijstvo. Mora se zašto? Pravda. Dobro. Nakon toga, razmišlja ove što da uradi. Da li da ga pusti, pa makar se ne vratio, ili da ga ubije, a pa da mu djeca skapoji od glade. I opet pita, hoće li neko da se zauzme za ovog čovjeka? 7:37 Da garantira za njega, svi su utekli. Onda ustaje jedan čovjek po imenu Abuzar Al-Ghifari. Kaže, ja ću da uzmem za njega. Kaže, umer, znaš da se radi o ubistvu Abuzara. O glavi se radi. E, znam. Pa kaj znaš da je ovog čovjeka, kaj ne znam. Pa kako ću da uzmem za njega? Kaj vidim u nalizu znakova imana. I znam da ne lažem. Znam na osnovu toga da neće slagati. Kaže mu, umer, 8:06 O Ebu Zerle, zar misliš zaista da te nakon tri dana, ako ne dođe, ja neću biti? Zar misliš to? Kada je Ebu Zerl, Allah mu stanja, i pustio ga je, dao mu je tri dana roka. Tri dana mu dao roka, nakon toga treći dan, i kindija već njega nema. Omer okupio ljude, okupio ljude i čekaju. Došao je Ebu Zerl, odmakla je kindija, Ebu Zerl tada u sunce. Taj dan puno brže zalazi, nego u običnim danima, nego u drugim danima. 8:36 Čeka, nima ga, ne pojavljuje se ovaj čovjek. Taman pred zala sunca, ugledao je Omerovog čovjeka. Dolazi i rekao je Allahu Akbar. Zamislite, Hlava treba da ode, da se izvrši tisaz i onda su svi zatekvirali. Kad je došao, pita ga Omer, ovo je ponovo, ovdje spominjimo te oduse malo, pita ga Omer, što si došao? Zašto si došao? Zašto nisi ostao? Mi te ne poznajemo, mi te ne bi mogli naći, ne bi te tražili. 9:04 I vidite odgovor, od kome se krije tajna, tajna odnosa prema Allaha, kada je Omer rekao, nisam došao zbog toga što se tebe boji, nego sam došao zbog toga što se boji i poznavao sa svih tajni. Pojim se Allaha, i zato sam došao, i evo mene, došao sam da me ubiješ, a ostavio sam djecu jadne kuktiće. Nemaju ni vode, ni drveće opusne da se mogu savjeti. Kada je Omer prišao u ovoj goćnoj odričaj i kaže, šta mislite? 9:33 Šta mislite? Pa što oni plaćujući rekli, opraštamo, opraštamo. A Omer je ponovno rekao Allahu Akbar, a suze su mu se svijelale. Svijelajem rad. To je odnos prema Allahu Akbar. I to je ta vjera, islamu koju mi danas puno pričamo, a nemaju u našim životima puno, nemaju u našoj praksi. I meni se čini da je s čefinima te prve generacije ukopan i ovaj ponos islama. 10:03 i ova radost i sreća zbog Islama.