خودکار طور پر تیار کردہ متن ہے، اس میں غلطیاں ہو سکتی ہیں۔ درست الفاظ کے لیے ریکارڈنگ سنیں۔
0:00 Na početku ćemo, inša Allah, citirati hadis kojeg bilježi Hakim i Tabarani od Rasula s.a.v. da je rekao Zaiste se iman u prsima jednog od vas haba ili stari kao što se haba odjeća, pa obnavljajte iman u vašim srcima. Dakle, to je dokaz. Rasul s.a.v. na slikovit način ukazuje na to da se iman u ljudskim srcima haba. 0:31 Da se on smanjuje. To je dokaz da se iman smanjuje i povećava. Ili, jedan drugi slučaj, drugi primjer, drugi hadis, gdje Rasul s.a.v. također objašnjava to stanje kad kod čovjeka nastupi taj futur, ta malaksalost, slabost imana. Jer dođe period, zato svaki insan, svaki vjernik mora pratiti svoje stanje. Dođe to. Onaj ko radi za islam, ko radi... 1:02 ko čini davu, ko živi islamskim životom i ko vodi borbu i džihad sa šeitanom, njemu mora doći taj period. Dođe taj period kada se nadbiju nekakvi oblaci, kada čovjeka prekrije to, pa malaksa, pa se razočara, ne daj Bože, i skrene s puta i tako dalje. Međutim, vjernik se lahko snalazi. Vjernik može skrenuti, ali se brzo vraća. Ali se brzo vraća. Pa kaže Rasul sallallahu alaihi wasallam, 1:33 Nema ni jednog srca ljudskog, a da se nad njim nadvijaju oblaci kao što se nadvijaju nad mjesecom kada on sjaja. I kada se nadviju oblaci nad mjesec, sakriju njegovu svjetlost. Zađe mjesec, nema ga. Pa kada nestanu, opet mjesec sjaja kao što je sjajao. E tako isto i iman. Na ljudska srca se nadvije tama. Nadviju se ti tamni oblaci grijeha. 2:02 koje čovjek čini prema Allahu, prema samom sebi, prema drugim ljudima i tako dalje, pa potamne tu svjetlo, jer inače Allahu daje nur, daje svjetlo u srca onih koji vjeruju. I čak ta svjetlost iz Allahove neizmjerne minose ogleda na licima. Na licima Allahu je tako opisao iskrene Allahove robove u Tevratu, kada vidite tragove od seđde na njihovim licima. 2:31 Nisu to tragovi zemlje koji ostane, niti tragovi koji se utisnu na čelu, kod onih koji dugo čine sađdu. Nego to je uopšteno, se odnosi na sve mu'mine. Tragovi, to je nur na njihovim licima. Ocija imana, čvrsto vjeranje u Allaha Đalilašanuhu. E dakle, pod uticajem grijeha, na dvijeseti oblaci koji potamne to, i kad čovjek čini istikvar, kad činite obo Allahu Đalilašanu, kad se vrati svome gospodaru, Wallahi nestanu ti oblaci. Ja sam pitao jedan put, 3:02 jednu staru ženu. Pogledajte, nepismena je bila žena. Ali kako je objasnila, ja u to vrijeme nisam znao šta je doživljen namaz. Saista nisam znao šta znači doživjeti namaz. Pa sam razgovarao s tom ženom, starica jedna, pa je pitam, kako ti doživljavaš namaz? Kaže, znaš kako si. Prije namaza osjećavam kao da imam nekakav veliki teret na svojim plećima, na leđima. A poslije namaza, 3:32 nestane tog tereta. Valo lahi, nikad mi niko nije bolje od ljudi objasnio šta znači doživljen namaz. Dakle, kad čovjek se vrati Allahu Đalešanu, kad njemu padne na seđdu, nestaje toga i opet iman zablista u svom punom sjaju. Dakle, sve nam ovo govori u prilog učenja Ahl-e Sunnata wal-đamata, da se iman povećava i smanjuje.