Transkrip otomatis. Mungkin ada kesalahan, jadi periksa rekamannya untuk kata-kata yang tepat.
0:00 Mnogi muslimani se stide svoje vjere, svoje islamske spoljačnosti, iz razloga što u svojoj vjere ne vide ponos. Što u svojoj vjere ne vide ponos. S druge strane, naći ćemo kršćane koji znamo da su na krivom putu, ali naći ćemo i da se pridržavaju svoje vjere i ne stide se nigdje, nigdje, pa gdje god žive ili gdje god bil, ne stide se obilježati svoje vjere. Iako su, jeli, iako njima vjera skrnavljena. Međutim, muslimani, iako znaju da su na istinu. 0:27 da je Koran jedina objava, jedina knjiga koja je sačuvana, da je to istina, da je to hak od Allaha, stide se svoje vjere. I nažalost, ne samo da se stide kad odu na zapad ili kad odu u neku negljeničku ili nemuslimansku zemlju, stide se i u svom komšiluku, stide se u svojoj zemlji, u muslimanskoj sredini, da kažu da su muslimani i da pokažu svoje islamska obilježa. To su rezultati tog duvolnog ili duševnog poraža koji muslimani osjećaju. 0:58 Navećemo primjer jedan. Često kada oni koji putuju avionom znaju kako stjordese nude raznorazna pića i tako dalje i tako dalje. I naći ćemo da su rijeti kršćani koji prihvate u avionu da popiju pivo, neko alkoholno piće, dok ćeš u većinom naći da muslimani uzimaju pive i uzimaju alkoholna pića. Da bi dokazali onim stjordesama koji im se lijepo nasmiješaju, da bi dokazali kako su oni napredni. 1:28 I kako oni znaju piti pive, i kako oni nisu nazadni, i kako su spremni da Allahu griješe i na nebu i na zemlji. To je taj duševni poradac. Njega je stid da njoj kaže, ona će možda ponuditi pivo, njega je stid da joj kaže, ne, to je moja vjera, zabranjujem. Muslimana je stid kada ode u neku nevjeničku zemlju, kod nekih uglednih ljudi, ili kod nekih političara, da kaže, meni moja vjera ne dozvoljava da pijem, ako mu ponudi piće. 1:58 To je taj duševni poraz kod muslimana. Isto tako ćemo naći da se mnogi stide svojih islamskih obilježa, islamske nošnje, ono što mu naređuje vjera. Stidi se da na radnom mjestu da klanja, stidi se da nazove selam. Zato ćemo vidjeti danas među omladinom muslimanskom, nažalost, zbog tog duševnog poraza i osjećaja inferiornosti i manje vrijednosti, vidjet ćemo da su selam ta islamski pozdrav. 2:25 koji je pozdrav stanovnika dženneta zamijenili raznoraznim islamskim pozdravima kao što je čao, zdravo i tako dalje i tako dalje. I to sa slašću i sa sadovoljstvom koriste takve pozdrave. A naći ćeš kada dođeš u takvu prodavnicu gdje su muslimani gdje ne vide svoju vjeru kao izvor ponosa, da zoveš im selam neće ni da ga odvrati. Jedan od razloga zbog kojih se muslimani stide prakticirati svoju vjeru jeste bojazan da ne budu označeni 2:54 Kao teroristi, kao fundamentalisti, kao ekstremisti i tako dalje. Muslimani se stide i najmanjih i najsitniji stvari svoje vjere. A kamo li da govorimo o nekim krupnim stvarima? Kamo li da govorimo da imaju snage i hrabrosti da kažu nevjednicima da su oni u zabudi? Da kažu kršćanima i židovima da je njihova vjera iskrivljena? To je to što oni ne vide u svojoj vjeri ponos i dostojanstvo. Namješujemo jedan primjer. 3:23 Kako se oni koji prijme islam, koji su bili kršćani ili židi, pa prijme islam, kako se oni drže svoje vjere i kako se oni ponosne svojom vjerom. Najviše je sti da u prakticiranju vjeri naćemo baš kod muslimana koji su rođeni u islamu. Zato što ćemo naći engleza ili amerikanca kada prijme islam da sti se svoje vjeri. S turbanom i sa afganistanskim udjelom u Sred Amerike je hoda. Sad malo teže, jel je, ali prije su hoda. 3:48 I ne stidi se da nosi bradu, ne stidi se da kaže kad nastupi radno vrijeme da on treba da klanja. Naveću vam jedan primjer jednog engleskog državljanina koji je prihvatio islam s ponosom i dostojanstvom. Tri sedmice nakon prihvatanja islama okazala mu se prilika da se zaposti. Dunjaluk mu se otvorio, jel što mi kažemo. I neki mladići muslimani koji su bili sa njim htjeli se da ga posavituju i da kaže kada bude na prijemnom, da kaže... 4:15 Da ne otkrije da je primio islam. Prije se zvao Rud, a sad posle je predio ime Omer. Nadio je sebi ime Omer. I rekli su mu nemoj reći, nije bitno, jer možda te neće primiti zato što si musliman. I možda ako te ne prime zbog toga što si musliman, možda se razočaraš u vjeru i tako dalje. Međutim, nisu uspjeli da se sa njim susretnu i on je otišao na prijemni da se prijavi za taj posao. I kada je razgovarao, rekao je ja sam musliman, bio sam prije kršćanin. Zvao sam se Rud, a sad se zovem Omer. 4:44 I ja bih htio da imam slobodnog vremena za obavljanje namaza. Našto mu je ovaj koji je bio vlasnik preduzeća rekao. Nema problema. I mi baš takvog tražimo kao što si ti. Čovjeka od ponosa i od odluke. Na ovakvom radnom mjestu treba će nam čovjek od ponosa i odluke. A tvoja promjena vjere i imena ukazuje na tvoj ponos. I ta činjenica da se ne stiljiš vjere ukazuje da si ponosan i čovjek od odluke. Vidimo od Allaha Đelšanovu. 5:15 baš kada čovjek se uhvati čvrsto za svoju veru i ponosno, da ga uzvisi i da ga neće poniziti gdje god bilo. Tako ćemo isto ako sam rekao naći na Zapadu, u Americi, u Engleskoj, u Francuskoj, mnogi Francuzi, Englezi, Amerikanske da prime Islam, da stide se svoje vere jer su u njoj vidjeli ponos. Naravno, najbolji primjer ponosa imamo u prvim generacijama muslimana, zato ćemo uzeti primjer Rabija ibn Amira u ratu sa Perzijancima. 5:44 U tom ratu vojskovođe Perzijanaca bio je Rustem, a vojskovođe muslimana Sa'd ibn Abi Waqas. Rustem je zatražio da muslimanskog vojskovođe da pregovaraju i Sa'd ibn Abi Waqas poslao je delegaciju koju je bio rabiji ibn Amir. Kada su došli kod Rustema, opitao ih je šta vas je dovelo, a rabiji ibn Amir mu odgovori Allah nas je poslao da vas izvedemo onoga ko želi iz obožavanja ljudi i obožavanja Allaha i skućenosti Dunjavnog kao prostranstva Hireta. 6:12 Rustin je razmišljao o njegovim riječima i rekao sam sebi, propao sam u svojoj vojsi, imam samo hiljadu pjevačica i kuhara. I pored svoje materialne civilizacije koje je imao Rustin i svog napretka, on je vidio da je propao, a rabi ibn Amir koji dolazi iz pustinje, koji nema materialnog napretka, bio je ponosan i dostojanstven. Dalje je rabi nastavljao, kaže, došli smo da vas izvedemo iz nepravde vjera. 6:39 U pravdu islama. Allah nas je poslao sa svojom vjerom. Da njome pozovemo ostale ljude. Pa ko je prihvati, biće prihvaćen. Jer kao musliman. I od njega ćemo se vratiti. Ako odbije protiv njega, ćemo se boriti sve do Allahovog obećanja. A Rusveno ga upita, a šta je to Allahovob obećanje? Na što on reče, džennet za onoga koji na tom putu pogine. A pobjeda za onoga koji ostane. 7:05 Kaže Rustem, saslušao sam vaš govor, pa da li nam možete dati vremena da razmotrimo stvari? Da, odgovor je Rebija, želite li dan ili dva? Na to reče Rustem, ne, dok ne vidimo sa našim ljudima, sa našim velikodostojnicima, na to Rebija reče od praksija Allahu poslanika nije da pri susretu sa neprijateljem dajemo više od tri dana. Pa zato razmise o svom postupku. 7:30 A Rustem ga upita, jesi li ti njihova glavešina, to je glavešina muslimana, na to on reče, ne, ali muslimani su kao jedno tijelo, jedan drugog štiti. Iz ovog ponosa Rustem je vidio da ne može izići na kraj sa ovakvim ljudima koji imaju takav ponos i takvo dostojanstvo. I pored toga što je Rustem bio u prljavoj, podaranoj obući, ušao je dostojanstveno, što je revivni amir bio u podaranoj i prljavoj obući, ušao je dostojanstveno kod Rustema. 7:59 probadajući onaj kopnjem onaj njegove tepine koje je prostro i uveo je u njegov dvorac i svoj jahalic i svog konja. To je pokazalo ponos muslimana.