Transkrip otomatis. Mungkin ada kesalahan, jadi periksa rekamannya untuk kata-kata yang tepat.
0:00 Nas sada zanima ona glavna stvar kod imama Hamdi Hanbala, po čemu je on bio posebno poznat, a to je da je bio imam u Akidi. Imam u Akidi. Čvrsto se, dakle, držao Kur'ana i suneta poslanika S.V. u svemu, a posebno, braćo i sestre, u Akaidu. Posebno kad su bila u pitanju neka Akaidska pitanja, imes ele, kao što su Allahova imena i svojstva. Pa vi ćete našu Kur'anu i to je ono oko čega... 0:27 oko čega se islamski učenjaci različili što je bio kamen poticanja mnogim muslimanima i mnogim muslimanskim generacijama do naših dana. Kad se spominje jedullah, Allahova ruka, veđuhullah, Allahovo lice i tako dalje u Kur'anu. Zatim, kada i pitanje kada i kadara, sudbine, odredbe Allahove i sva ona pitanja koja su vezana za gaib, a posebno za Allahove imena i svojstva. 0:53 Ahmed i Nihambel se čvrsto država Kur'ana i Sunneta i upravo zbog toga će biti proganjan i stavljen na velike muke, stavljen na velika iskušenja. Dakle, zbog akide, zbog svojih stavova, čvrsti stavova koji su bili u potpunosti u skladu sa Allahom objavom, sa Kur'anom i Sunnetom i sa mišljem ispravnih prethodnika i sa onim što su oni slijedili, posebno ashabi, dakle ta prva generacija, on je bio stavljen na velika iskušenja. Posebno je poznata Mesela. 1:22 i pitanje stvorenosti Kur'ana. U to vrijeme se dakle afirmisalo to pitanje. Pokrenulo se to pitanje preko određenih filozofa, prije svega preko jedne sekte u Islamu, koja je poznata kao Mu'atezile, čiji je vođa u to vrijeme bio Ahmed, također interesantno je i njemu bilo ima Ahmed, Ahmed ibn Abi Du'ad, koji je bio omiljen na dvoru halifa Me'muna, njegovog brata Mu'atesima, kasnije. 1:51 Mutesimovog sina Vasika. Uglavnom, mi znamo da je halifa Me'amun u svoje vrijeme tražio da se prevedu na arapski jezik grčka dijela, odnosno dijela grčkih filozofa, posebno Aristotela. Posebno Aristotelova dijela. Ima jedna predaja da je on sanjao jednog starca, mi znamo kad je živio Aristotel, kad je živio Me'amun, da je navodno, dakle, Me'amun sanjao jednog starca bijele brade. 2:19 koji mu se predstavio kao Aristotel, rekao, ja sam Aristotel, poznati grški filozof, i ti si halifa, danas na zemlji ti si vladar velike države, imaš mogućnost, imaš novac, bilo bi dobro i bilo bi korisno da prevedeš moja djela na arapski jezik. Nema sumnje da to nije bio Aristotel, nego da je to bio Iblis u Aristotelovom liku, koji je tražio od Memuna da uradi takvo djelo. 2:47 Znamo da je halifa Memun pristao, a prije toga je bila žučna rasprava među kršćanskim svećenicima, među njihovom ulemom kršćanskom. Nisu dali, bez obzira koliko je halifa Memun tražio, oni svoju baštinu kulturnu nisu htjeli da ponude muslimanima. Na kraju se digao jedan od njih, samo jedan jedini, koji je ubijedio da daju muslimanima, hem će dobiti novac. 3:13 Hem će uraditi ono što je on kasnije rekao. Kad ja kažem i predlažem da se to uradi, da date da se prevedu ta filozofska djela, pa kad su ga pitali zašto, on je odgovorio Tako mi je Allaha ove knjige, rekao je taj svečanik, nisu ušleni u jedan narod, a da ga nisu pokvarili. Dakle, uzrok te fitne 3:37 Bilo je to što je halifa Memun se upoznao s tom grčkom, jer halifa Memun je bio jako inteligentan čovjek. I jako obrazovan čovjek. I volio je da čita tu grčku filozofiju. I pod utisajem, dakle, timutizelitskih ideja, on je bio ubjeđen, ubjedili su ga, da je u stvari Kur'an stvoren. Da je Kur'an stvoren. I onda je na osnovu toga tražio od svih islamskih učenjaka, od svih islamskih učenjaka toga doba, tražio je da priznaju, 4:06 Da priznaju da je Kur'an stvoren. A mi znamo da je Kur'an Allahov govor koji je objavljen poslaniku Muhammedu s.a.v. Poslanik s.a.v. je posle toga podučio ashave. Oni su ga naučili na pamet. Primjenjivali ga u svom životu i nikada nisu kazali da je Kur'an stvoren. Naprotiv, držali su se i radili su po onim kako Allah kaže i kako i naziva muhkem ajetima koji su sasvim jasni. A vjerovali su. 4:32 I nisu se plaho petljali one ajete koje im nisu bili jasni. Kako kaže uzvišeni. On tebi objavljuje knjigu, u njoj su ajeti jasni. Muhkem ajeti i oni su majka knjigi. Dakle, oni su većina knjigi, većina Kur'ana. A drugi su manje jasni. Nejasni su ljudima. 5:00 Oni čija su srca bolesna, kaže Allah, oni se petljaju. Oni hoće namjerno da posliju fitnu i smutnju, pokušavajući da dok uče značenje tih nejasnih ajeta, da i oni te objašnjavaju kako se njima sviđa i dopada. A pravi istinski učenjaci, pravi istinski učenjaci, kažu svi su... 5:29 Svi su od Allaha i mi vjerujemo u njih. Dakle, vjerujemo mu u tešavi, a po muhke mu radimo. I tako je bilo dok se filozofija nije počela potpuno uvlačiti među muslimane i dok se otvoreno nije počelo govoriti da je Kur'an Allahov govor, odnosno da je to Allahovo stvorenje. Kad su ljudi optaratili time, naravno nastala je fitna. 5:51 Kao kod židova, subhanallah. Pogledajte kad ljudi svoj razum obterete onim što on ne može podnijeti. Na što ne može dati onim što on ne može podnijeti. Na što ne može dati odgovor. Zašto i Allah nije zadužio. Zbog čega i nije počastio razumom. Razum ne treba da se petlja u gaj. Niti ga može dok učiti. Kao židovi. Sami sebi skomplikovali život. Allah je naredio da zakolju kravu. Bilo koju kravu. Da su zaklali. Bismillah u ime Allaha. 6:19 Ne, nego oni pitaju kakve je boje, koliko treba da bude stara i ostale sve stvari. Sami sebe opterečuju i na kraju, na kraju su došli do velikog iskušenja zbog toga. Halifa Me'amun dakle je prisilio, prisiljavo je alime. Među onima koje je prisiljavo na to bio je svakako, svakako Ahmed ibn Hanbel. Ahmed ibn Hanbel je bio pozvav kod halife, kod halife Me'amuna. I govorio je stalno da je Kur'an keramullah. 6:49 Allahov govor, la i sebi mahluk, koji nije stvoren. A inače, prvi čovjek koji je govorio o stvorenosti Kur'ana, prije dakle, Ahmeda ibn-ebi Du'ada i prije Mu'tazila, prije halife Me'amuna, odnosno Abasijski halifa, bio je ko? Džad ibn-Dirhem. Džad ibn-Dirhem, jedan od poznatih smutljivaca, koji je govorio da je Kur'an stvoren. 7:15 da Allah nije razgovarao sa Musala i Selamom i mnoge druge gluposti. A on je živio takođe u Iraku, pa je halifa Hisham al-Malik naredio svom namjesniku Halidu, Halidu al-Qasriju, da ga pogubi, da ga ubije zbog toga, jer je onaj na taj način, po halifi Hishamu, postao murted. Pa je na dan Bajrama, na dan Kurban Bajrama, namjesnik Halid al-Qasrij održao hutbu i na kraju rekao, o muslimani, prinosite žrtve, 7:44 I molim Allaha da primi vaše žrtve. A ja ću danas u ime Allaha prinijeti Allahu žrtvu koja se zove Džadi bin Dirham. I ubio ga je na taj dan. I posle toga je nestalo te fitne. Nestalo je govora o tome. Dok nisu došle Abasije na vlast. I ona se proširila u vrijeme halife Memuna. Halifa Memun je naredio da se doviđe Ahmed bin Hanbel. On je okovan. Okovan u okove. I stavili su ga na devu. 8:11 Vodili su ga prema dvorcu halife Me'amuna. Na tom putu ga je sreo jedan njegov prijatelj i pristalica koji se zvao Džabir ibn Amir. Pogledajte mudrosti kod običnih sljedbenika islama, kod onih koji su bili učenici Ahmad i Nihambela. Šta mu je rekao? Kad ga je vidio u tako jadnom stanju, da su mu i ruke i noge svezane u teške lance i teške okove, prišao mu je i poselamio ga i rekao mu, o Ebu Abdullah. 8:39 Ti si danas glava muslimana. Ti si vođa muslimana. Ne dozvoli da te prisile. Da kažeš ono što oni hoće. Da kažeš neistinu o Allahu Đelešanu i o Allahoj objavi. Ako to učiniš, ljudi će te slijediti. Jer ljudi tebe slušaju. I onda ćeš na sudnjem danu ponijet teret grijeha svog i njihovog. Sve ćeš to nositi na sudnjem danu. Ako voliš Allaha Đelešanu, 9:09 onda saburaj, budi strpljiv, jer između tebe i dženneta nema ništa drugo osim tvojeg ubistva na Allahovom putu. Ako to Allah nije odredio, ako Allah nije odredio da umreš od njihove sablje, onda nećeš umrijeti, ali ćeš živjeti dostojanstveno, bit ćeš pošten i uvažavan među muslimanima. Pa kažem, Ahmed ibn Hanbel, 9:32 Ove riječi su mi dale još više snage uz Allahu pomoć i još više odlučnosti da ustrajem na onome na čemu sam. Kad je došao pred halifin dvoru i kad su ga skinuli sa deve, izišao je sluga halife Me'amuna pred njega i kad ga je vidio takvog, počeo je plakat i kaže mu O šejh, tako mi je Allaha, vidio sam Me'amuna kako je isukao sablju i naručio je posebnu sablju za ovu priliku i rekao je 9:59 zaklao se Allahom i svojom vezom, krvnom vezom sa poslanikom Muhammedom s.a.v. odnosno svojom rodbinskom vezom sa poslanikom da ako ne odgovoriš potvrdno kao što su svi učenjaci odgovorili ili većina njih da je Kur'an stvoren da će te ubiti tom sabljom da će ti osjeći glavu. Tada je Ahmed ibn Hanbel podigao ruke Allahu džalilšanuhu kad je to čuo i rekao gospodaru moj ovaj nasilnik mislići na halifu Me'amuna 10:30 Ovaj nasilnik i grešnik je obmanut tvojom dobrotom i plemenitošću. Dakle, Allah ga ne kažnjava, nego mu dao iskušenje. To je vlast. Ti sad imaš mogućnost to. On je obmanut tvojom plemenitošću i dobrotom i želi da se iživljava, da bičuje i da ubija tvoje prijatelje i tvoje iskrene robove. Gospodaru moj, ako je Kur'an tvoj nestvoreni govor, onda si mi ti dosta kao zaštitnik. Ubili su ga. 10:58 u jednu posebnu prostoriju i čekali su da se svane pa da dođe protiv halifu Me'amuna. Međutim, Ahmed je u toku noći čuo čuo krike, javuke i plać sa dvorca halife Me'amuna i kasnije ispitivo šta se desilo. Kažu, došla je do njega vijest, umro je halifa Me'amuna. Dakle, prije sabaha, prije nego što je izvršio svoj naum, svoj nijet, da ubije Ahmeda Mehambela, umro je te noći. Pogledajte kako Allah prima iskrene dove. 11:27 od iskrenih vjernika. Međutim, halifa Me'amun na samrt je oporučio svom bratu Mu'tasimu, koji će ga naslijediti, da nikako ne popušta u slijedženju Mu'tazila i njihovog učenja i da slučajno ne pusti Ahmad ibn Hanbala, nego da ga muči dok ne prizna da je Kur'an stvoren. Halifa Mu'tasim je odma nakon toga, nakon što je preuzao vođstvo, nakon što je preuzao ulogu, 11:55 emirul mu'minina, naredio je da se zatvori Ahmet Nihambel u tamnicu u kojoj je ostao 28 mjeseci ravno. Kada je ulazio u zatvor Ahmet Nihambel, učio je ajete koje? Učio je ajete i izgovorio je iste riječi koje je izgovorio Jusuf a.s. Gospodaru moj, draži mi je zatvor od onoga na što me oni nagovaraju. 12:28 Jusuf a.s. to govorio vezano za žene koji su ga navodili na gri. Ahmed i Muhammed je to govorio vezano za važniju stvar i puno težu od one na koju su navodile žene Jusufa a.s. Tu se radilo o zinaluku, a ovdje se radilo o akidi. 12:49 O vjeri koju je Allah dželalšanu objavio, koja je bila sasvim jasna i da je Ahmed i Hanbel to izgovorio, to bi bila velika fitna i velika smutnja i Allah zna šta bi se desilo posle toga da je on to priznao. Svaki dan su mu slali po dvojicu ljudi koji su sa njim raspravljali, dakle koji su bili poznati kao filozofi iz tog mu tezelickog reda, iz njihove grupacije i na izmjenišnju ga ispitivali, poslali mu razne pitanje i objeđivali ga da prizna ono u što oni pozivaju. 13:16 Kada je Motesim vidio da Ahmed i Mihambel ne odustaje, da je čvrst, da je uporan i odlučan, naredio da ga dovedu pred njega. Okovi su bili ponovno na njegovim rukama, na njegovim nogama. Kaže Ahmed sam za sebe, toliko su mi bili teški ti okovi. Kad sam ušao pred halifu, morao sam sjest. Nisam više mogao izdržati, bio sam jako iscrpljen. I onda sam tražio od halife da govori. On mi je dozvolio i ja sam mu rekao, ja emiral mu'minin. 13:45 Pitam te u ime Allaha. U šta poziva Allaha dželašanuhu preko Kur'ana, preko svog poslanika i njegovog poslanika? Kaže halifa Mu'atesim, pozivaju u svjedočenje da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed njegov poslanik. Pa kaže on Hambel, tako mi je Allaha. Ja svjedočim da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed njegov poslanik. O emirul mu'minin, zar nisi čuo za predaju koju prenosi tvoj djed? 14:15 Abdullah i Abbas, od poslanika sallallahu alaihi wasallam, kada je došla delegacija iz plemena Benul Qais, poslaniku sallallahu alaihi wasallam, pa je on upitao, znate li šta je iman? Znate li šta je vjerovanje u Allaha? A oni su rekli, Allah i njegov poslanik najbolje znaju. A onda je poslanik sallallahu alaihi wasallam rekao, da posvjedočite da nema Boga osim Allaha, da sam ja njegov poslanik, odnosno da je Muhammed sallallahu alaihi wasallam njegov poslanik, da klanjate namaz, da dajete zekat i da dajete petinu. 14:45 od ratnog plijena. I ja svjedočim to isto, kaže Ahmed i Nihambel. Međutim, halifa Mu'atesim nije imao sluha, nije htio da čuje tu predaju. Taj hadis, poslanika srce, koji prenosi njegov djed ili pradjed Abdullah ibn Abbas, naredio je da ga bičuju pred njim tu. Pa ga je želao da bičevao, bičevao dugo. Mu'atesim je prilazio i govorio, reci da je Kur'an stvoren. Reci da je Kur'an stvoren. Ahmed i Nihambel je... 15:14 u tim mukama dok je bičevan, sav u krvi govorio donesi mi samo jedan dokaz iz Allahove knjige i suneta poslanika s.a.v. zato ja ću to odmah izgovoriti. Daj mi samo jedan dokaz iz Allahove knjige i suneta poslanika s.a.v. ja ću to kazati, to ću reći. Pa je on nastavio da ga bičuje dok se nije potpuno onesvijestio, dakle dok nije pao u nesvijest i onda su ga odveli u tamnicu. To se dakle desilo negdje oko 221. hiržeske 15:44 Hidžeske godine, bio je Ramazan, mjesec, kad je došao svijesti, donijeli su mu stražari vode i rekli su mu, ne možeš izdržati, napij se vode, umrije ćeš. Kaže, tako mi je Allaha, neću piti vode jer želim da umrem kao postač, da sretnem Allaha subhanahu wa ta'ala kao postač. Nakon toga Allah je htio da ostane živ. Ljudi su se okupili, počeli su, uslovno rečeno, da prave demonstracije, da se dižu. Okupili su oko zatvora i oko halifinog dvorca. 16:12 Neki od njih su tražili, razgovaraju sa halifom, govorili su zašto si ga zatvorio, moraš ga pustiti, moraš pustiti čovjeka koji je najpoznatiji kod nas kao učenjak, kojega mi slijedimo i ne zaboraje da nećemo otići odaj da ga ne pustiš. Halifa mu, ja sam se pobojao tada, pobojao se da se narod ne digne protiv njega, da se ne digne na ustanak, na ustanak protiv halife, da ga ne sruši i pusti Ahmeda Mihambela. Ahmeda Mihambela se vratio dakle kući, iako skrhan, slomljen, bičevan. 16:39 ali kao pobjednik, to su iskušenja koja čekaju ljude, posebno one koji se bave daavom, koji pozivaju u Allahovu vjeru, kako kaže uzvišeni, zar ste mislili da ćete biti ostavljeni na mira ako kažete mi vjerujemo, a da nećete biti stavljeni na iskušenje. Fitna Ahmedina Hanbala, pogledajte, vraća i sestre. Halifa Me'amun ga je prvo htio mučiti i na redu se on zatvori. Posle njega dolazi njegov brat Mu'atesin. 17:05 I on ga muči stalno. I umro je halifa Mu'atesim. Dolazi njegov sin Vasi za halifu. I tada se muke ili iskušenja Nehambela još više se povećavaju. Dakle, ovaj ga još više bičuje, kažnjava, muči i traži od njega da prizna da je Kur'an stvoren. Jer zapamtite zbog čega se ovo sve dešavalo. Zbog učenja Mu'atesima. Jer jedna od tačaka... 17:32 učenja muhtazilitskog jeste džihad, odnosno dizanje na ustanak, na sablju, na borbu protiv svih onih koji su suprotno u mišljenju od muhtazila. Bili su poznati po tome i prolili su mnogo muslimanske krvi zbog toga. Jedan od poznatih islamskih učenjaka u to vrijeme, koji se nije slagao i koji je imao takođe, koji je snagom svoga imana, imao je sabra, nije podlegao toj fitni, 18:01 Bio je, bio je šeih Ebu Davuda i Nesaije, Ebu Abdurrahman ibn Muhammed el Hadremi. Halifa Vasić je tražio od njega da se raspravlja sa Ahmedom ibn Abiduadom. Govorio je, evo on je šeih, on je učenjak na našem dvorcu, poznat. Imam nekog ko će raspravljati sa njim o ome, da mi slušamo dok se oni raspravljaju. Pa kada je došao ovaj šeih, dovela ga je policija halifina, njegova straža svezanog pred halifu. 18:31 gdje je bio Hamid i Abidua na njegov dvorac i onda mu je halifa rekao, hajde raspravljajte se oko toga je li Kur'an stvoren ili nije, da vidimo čiji su dokazi jači. Kažem ovaj šehebu Abdurrahman, ja je miril mu'minin, ovaj čovjek koji sjedi pored tebe i kojeg ti smatraš alimom, nije dostojan da se raspravljaš sa nam o tome. Jer je on jako tanak. Ja nema šta s njim da raspravljaš ga u bit, vrlo lahko da nije istina ono što on govori. 18:57 Tada se halifa naljutio, to je bio njegov šejh, priznat na dvoru, bio je Ahmed ibn Abiduad. Pa ga on dobro kaje kad već hoćeš, kad insistiraš, kaže mu Abu Abdurrahman, ja ću mu postaviti nekoliko pitanja. Pita ga o Ahmede, dakle o Ahmede ibn Abiduada, da li je poslanik s.a.v. nešto sakrio od vahja, od objave koja mu je došla do Allaha dž. Kaže ovaj, nije ništa sakrio. 19:25 Pa ga onda pita, dobro, ko nije ništa sakrio, da li nas je poslanik s.a.s. obavijestio o tome što ti pričaš? Ti kažeš da je Kur'an stvoren. Jel nas poslanik s.a.s. obavijestio o tome? Jel naredio ummetu da vjeruju u to što ti govoriš? On je šutio. Pa mu je onda ponovo postavio pitanje, a šta kaže za Kur'anski ajat? Al javme akmeltu lakum dignakum uatmamtu alaikum ni'mati? Danas sam vam usavršio vašu vjeru? 19:54 I svoju blagodatnu vjeru upotpunio. I suremajde. Reci u ime Allaha te pitam. Je li Allah rekao istinu da je upotpunio vjeru? Ili je istina to što ti govoriš da Allaha vjera nije upotpunjena pa i ti upotpunjavaš? On je opet šutio. Pa mu je postavio sljedeće pitanje. Je li istina? Je li poslanik S.S.L. znao zato što ti govoriš? Je li bio upoznat s tim? I jesu li jashabi bili upoznati? Jesu li znali vjeru bolje od tebe? 20:25 Pa su onda prešutili. Oni su znali za to, ali su znali da će doći do fitne, pa nisu htjeli to da prenose ljudima dalje. Nego su prešutili tu stvar. On je opet šutio. Zatim je Vasik, zbog tih njegovih pitanja, koja su potpunosti razoružila ovog čovjeka i ušutili ga, njegovog glavnog šeha, naredili mu se skinu okovi. Kad su mu skinuli okove, on je uzeo, stavio ih, uzao se u svoja prsa, pa ga pita halifa, zašto to? Kaj je tako mi Allah, razmišljam o tome. 20:53 a ostali su ožiljice na njegovim rukama, na njegovim nogama, razmišljam o tome da oporučim svojim nasljednicima da ove okove ostave do moje smrti, da ih stave sa mnom zajedno i da budu svjedok protiv vas, zulumčara, koji ste nas mučili zbog Allahove istine i zbog ustranjosti u Allahove vjeri. Halifin sin muhtadi... 21:16 Kako bilježe islamski učenjaci kaže, ja sam tog trenutka promijenio svoje mišljenje, nisam više slijedio mu tezile, rekao sam da Kur'an nije stvoren, da je istina što ovaj čovjek govori, a tako mi je Allaha, znajte da je moj babo, odnosno da je moj otac, odnosno halifa Vasika, promijenio svoj stav i nije više vjerovao u tu stvar koju mu je objašnjavao Ahmet Ibn Abiduat, u koju je pozivao. Nakon toga, dakle, nakon halife Vasika, dolazi za halifu čovjek koji će potpuno promijeniti 21:44 promijeniti svoj stav, odnosno i prema Ahmadinu Hanbelu i prema toj fitni koji će ugasti tu fitnu. To je halifa Mutawakil. On je naredio da se zaustavi ta fitna i da se izbičuje. Vidite se kako Allah mijenja situaciju i stanje muslimana. Halifa Mutawakil prvo što je uradio kada je došao za halifu jeste da se naredi vojsci ili ljudima da obilaze muslimane po gradovima, po selima. 22:14 Kogod bude tvrdio da je Kur'an stvoren, da ga izbičuju i da ga kazni zbog toga. Posebno je mjesto dao Ahmedinu Hanbelu i poslao mu je pismo u kojem kaže dođi kod mene na dvor. Budi glavni šejh i glavni imam na dvorcu. Ja ću te počasti, daću ti mjesto i sigurno ćeš biti poštovan i uvažavan. A ako nećeš to, onda dođi barem da se vidimo. Dođi da se vidimo. 22:42 Ahmed i Nihambel je poslušao, došao je na halifin dvor, a majka ovog mutevekila je tražila od svog sina kao halife, mogu li ja kada dođem da vidim tog čovjeka, samo da ga vidim. Starica, muslimanka, kada je doveden Ahmed i Nihambel, kada je došao, njegova majka je rekla svom sinu, o, sinko moj, pogledaj ovog čovjeka. Ovaj čovjek zaista, na njegovom liču se vidi da ne žudi za onim za čim vi žudite. 23:12 Ovaj čovjek nije za Dunjaluka. Ovaj čovjek žudi za hiretom i za nagradom kod Allaha, zato ga pripazi i slušaj ono što on govori. Nakon toga je mu Tavekli rekao, sad je vrijeme da završimo sa vođom fitne, Ahmedom ibn Ebituadom. I prepušta to Ahmedu ibn Hanbelu da on to riješi. Da je rekao da ga ubiju, odmah bi ga ubili. Odmah bi ga ubili. Šta je rekao Ahmed ibn Hanbel? 23:42 Ahmed ibn Duad je bio glavni inicijator mučenja Ahmed ibn Hanbala. Šta je rekao Ahmed ibn Hanbal za njega? Kada je halifa mutavakil tražio od Ahmed ibn Hanbala, sad je on u pozici da sudi. Rekao je, citiramo je u kuranske riječi, Allahove riječi, Onaj ko oprosti i pređe preko određenih grešaka, pa njegova nagrada je kod Allaha. Pogledajte. 24:12 Pogledajte šta znači slijediti Kur'an i Sunnet i šta znači istinski se bojati Allah. Nema osvjeti. Nema osvjeti. Isto kao što je u radivni tejmije, kada je umro onaj Džehmija, vođa tog pokreta, koji su u radivni tejmiji nazivali nevjernikom, a oni su u stvari bili takvi, a on nije tako nazivao, nego je govorio da ja radim što vi radite, ja bi bio keafi. Da govorim što vi govorite, ja bi bio keafi. Ja vam nekada ne sam nevjerni, zato što ne znalice, ne znate istinu. Kada je on umro, 24:42 Došao mu je jedan od njegovih učenika na muštuluk i kaže umro je. Nema ga više. Nema ga više. Muštuluk. Kao je, zar mi dolazi zbog toga na muštuluk? Što je umro musliman? Što je umro musliman? Pa je otišao od njihovoj porodici, njihovoj kući i rekao, tako mi je Allah jasan danas umjesto njega. Što vam God zatreba, što vam God zatreba, meni se javite i obratite. Eto, tako se ponašaju istinski, istinski vjernici. Međutim, Allah je kaznio ovog Ahmeda i Biduada na drugi način. 25:09 Allah ga je kaznio time teškom bolešću, paralizom tijela, dakle bio je potpuno paralisan, pa mu jednoga dana jedan učenik Ahmeta Muhambela došao, nije mogao da izdrži, došao mu je u posjetu uz jare, ti kaže nisam došao što te volim, što te sažaljivam, naprotiv došao sam da ti kažem da te Allah kaznio jednom drugom vrstom zatvora, postao si zarobljenik svog vlastitog tijela, u svom vlastitom tijelu, dakle ne treba ti gora kazna. 25:35 I kada je umro, kažu islamski učenjaci, odnosno istoričari, ovaj Ahmed ibn Duad, džernazo mu je klanjalo samo trojica ljudi. Od toliko ljudi u Bagdadu. Dakle, bio je potpuno zaboravljen i kažnjen još na Dunjaluku. A kada je umro Ahmed ibn Hanbel, džernazo mu je klanjalo milion ljudi.