Transkrip otomatis. Mungkin ada kesalahan, jadi periksa rekamannya untuk kata-kata yang tepat.
0:00 Naučio me život, braćo, u okrilju islama, u okrilju islamske akide, da je najveća snaga, posle koje nema veće snage, istinska i čvrsta akida. Wallahi, posle toga nema snage. Skupina muslimana od tri hiljade ljudi poražava dvijesta hiljada mušrika. Dvijesta hiljada mušrika. Tri hiljade ljudi natram dvijesta hiljada mušrika. Čime su i pobjedili. I vijednici su govorili, tako nam Allaha mi sa njima ne možemo suprostaviti osim našom akidom. 0:29 Halid Ibn Velid u toj bici glomi devet sablji i jemenski mač. I kad su ugledali mušike, kad su ugledali toliki broj, jedan od muslimana rekao je Halid Ibn Velidu, ja Halid, gdje je izlaz? Jel izlaz u bježanju ili u primirju? Pa je zaplakao Halid Ibn Velid. Kaže tako mi Allaha, niti je izlaz u bježanju, niti je izlaz u primirju, nego je utočište kod Allaha Đalbečanuhu i sukao je svoju sablju. 0:59 Donio tekvir veliča Allaha i muslimani su porazili tu skupinu. I pomogli je Allaha zbog njihove akide, zbog njihove vjere. Salahudin Ejjubi, braćo. Salahudin Ejjubi, poznati islamski vojskovođa koji je porazio kršćane i osvojio kudz. Došlo mu jednog dana pismo od Mescidul Aksa. Od Mescidul Aksa dobio pismo. Neko je napisao pismo i naslovio ga na Mescidul Aksa. I u pismu stoji ovu vladaru. 1:29 O vladaru, zar ćeš dozvoliti, zar ćeš dozvoliti da kršćani i židovi, da sinovi majmuna i svinja obešćaste mene? Da oni haraju u kud su, svi su mesčini na zemlji čisti osim mene, a ja sam obešćašćen. Pa kada je pročitao to pismo Salahudine ljubije, odmah naredio da se vojska mobilizira. Naredio da se mobilizira vojska i kad je postrojio vojsku zabranio da se iko našali. 1:57 u toj vojsci, da se niko nasmije. Ne smije se niko nasmijeti. I krenula je ta vojska u ime Allaha Đalšanu uz Bismilu i s tekbirom i osvojio je Salahudine jubi. Salahudine jubi je osvojio kuc i očistio ga od pašćadi, očistio ga od širka, očistio ga od vušvika. I posle Salahudine jubi ponovo su pašćad uzela kuc. I pogledajte, zar taj kuc danas ne doziva isto tako muslimane? Zar ne doziva Salahudine i omere? 2:26 Gdje je omer našega doba i gdje je Salahudin našega vakta i gdje je uho da čuje i gdje je srce da se odazove tom pozivu kudsa? Ništa, nego židovi. Židovi su ispjavali pjesmu i rekli su, Muhammed je umro, naslijedile su ga žene. Naslijedile su ga žene i rade u kudsu što niko živ ne rade, što musliman ne može zamisliti. I pokušavaju da ga sruše i zamalo da im ne uspije, kažu učenjaci, kada bi avion naletio iznad kudsa, iznad džamije Mesul Aksa. 2:55 I kada bi probio onaj zvučni zid, oborio bi se mesčid. Toliko su potkopali, potkopali. I imaju snage da stave sliku krmeta i napišu ispod ono što su napisali. Ali nema, nema Salahudina i nema istinskih mumina da se odazovu na poziv, na poziv tog mesčida pa da ga oslobode. Šta mislite, braćo? Neki ovako stanje, neki ovakav hal, neka imedina, dva mesčida, dva harama u našim rukama. Da je kuc u našim rukama, makra bilo ovako stanje. 3:26 Koliko bismo bili ponosni da je još kuc u našim rukama, da nije u rukama židova. Spomenut ćemo slučaj isto tako jednog muslimanskog hrabrog mladića Arslana. Hrabri mladić i vijednik u Allaha Đalešanu, on se vraćao iz jedne od bitaka protiv krišćana i želio da se priključi ostatku muslimanske vojske u Humsu. Pa je to čuo Rumanis, krišćanski imperator. Čuo je da se on vraća samo sa 15.000 vojnika iz bitke, umorni. 3:57 slomljeni, isrpljeni i on naređuje mobilizaciju kršćana, mobilizaciju da napadnu ovog mladića, ovog hrabrog islamskog vojskovođu i mobilizira 600.000 vojnika. 600.000 vojnika! I čuje za to Arslan i razmišlja ove šta da uradi. Da li da 15.000 isrpljenih vojnika sukobi sa 600.000, sa 600.000 neprijatelja, koji u svojim srcima nisu imali ništa osim kufra, prazna koruševine. Koruševine njima! 4:29 ali ima i uzanjeli se svojim brojem, ima i puno. On zna da svaki musliman se mora boriti sa četvrstvom. Na svakog muslimana četvrstvo, četvrstvo kršćano. Pa je ušao, razmišljao je i posle toga je ušao u svoj šator. Ušao je u svoj šator, uputio Allahu dovu, obukao je prvo čefine, pa onda odjeću, pa onda vojničku odjeću. I izišao je pred muslimanski saf i rekao, o muslimani, zaista je islam u opasnosti. 5:01 I zaista je la ilaha illallah u opasnosti. I onaj ko hoće da se bori za la ilaha illallah, neka uradi što sam i ja uradio. Neka obući će fine kako sam i ja obukao i neka ide sa mnom da poginemo za la ilaha illallah ili da uzdignemo la ilaha illallah. Pa je vojska učinila 15.000 muslimana, je učinilo isto što je učinila njihovo vojsko vođe Arslan. I sukobili su se sa mušicima, sukobili su se sa kršćanima, sa 600.000 njih. 5:31 i ubijenje njihovo vojskovođa u Manis i poraženi su krišćani, rastvoreni, desetkovani i preselilo je dosta muslimana, poginulo je dosta muslimana u toj bitci, a Arslan nije preselio i mnogi muslimani koji su ostali živi plakali su što nisu završili ko njihovo braćo. I on je kasnije plakao na postelji kao što je plakao Halid Niveli što nije preselio kao šeit. Dakle, to je snaga ahide, zato muslimani, zato braćo treba da se okitimo istinskom akidom. 6:00 I Wallahi, onda nema, nema onda prepreke njadovnjalnog u koju ne može savadati mumi. Nema prepreke. Mi se oko sitnih stvari bavimo, Subhanallah. Sitne stvari nam smetaju, sitne stvari nam ubacaju šubu u naše srca i ne znamo k'u ćemo, ne znamo gdje ćemo, kojeg ću šeha pitat, šta ću, kakvu ću fetfu uzeti. Allah objavio istinu, kaže Rasul sallallahu alaihi wasallam, ostavljam vas na bijelu iz stazi čije su noći jednako bijele kao i dan. Noći jednako bijele kao i dan i neće ostaviti osim na koje je stradao, koji je potpuno propao.