Transcription automatique : elle peut contenir des erreurs, vérifiez l'enregistrement pour la formulation exacte.
0:00 Što se tiče, dakle, je potvoren Ebu Hanifu, on je potvoren za neke stvari koje će on mi sada iznijeti, inšallah. Kad je, dakle, riječ o potvori, ja vas pitam, znate li nekog čovjeka, nekog učenjaka islamskog, a da nije, ne samo učenjaka, od poslanika, da nije potvoren, da na njega nije slagan, da nisu izmišljotine neke prenašene o njemu i tako dalje. Šta kažu židovi? Kažu židovi, Allahova ruka je stisnuta. 0:29 I tako dalje. Na gospodara svjetova su lagali. A kamo li na stvorenja poput njih, dakle na ljude koji su bili poslanici ili veliki učenjaci, a kojima su drugi ljudi zavidjeli. Jedna od stvari koje se pripisuje Buhanifi kao loše, praću i sestre, jesu to što neki ljudi kažu da Buharija i muslim i ostali sakupljači hadisa, znači ovi koji sokuplju kutubu sitte, 0:58 Ni jednom riječu ne spominjuje Buhanijevu. Ništa od njega ne prenose i ne bilježe, ne spominjuje Buhanijevu. Što upučuje, dakle, na zaključak da on, one koji ga kritikuju, da on nije bio povjerljiv i zbog toga je to tako. Inače bi ga Buharija zabilježio. Dokaz da to nije istina, kažu islamski učenjaci, jeste to da nisu samo povjerljivi oni ljudi koji su prenjeli hadise koji se nalaze u kutubu Sitte. 1:27 Gdje su onda milijone drugih povjerljivih ljudi koji se ne nalaze u kutobu srte? Zatim, druga stvar. Jedan nisam na skućenjaka dobro primijetio. Kaže, Buharija i Muslim imaju u svojim zbirkama mnogo identičnih hadisa. Muslim je uzod od Buharije mnoge hadise. Ali Muslim u svojoj zbirci ni jednom riječu ne spomnije Buhariju. Ni jednom riječu ne spomnije Buhariju. Znači li tada Buharija nije vjerodostojan? Dakle, to je... 1:57 Šubha koju je, koju je, inšallah, lahko odbiti, u stvari odbili su je islamski učenjaci braneći istinu i braneći one koji su čuvali Kur'an i Sunet poslanika S.V.S.L. Zatim, druga stvar i druga potvora Nebu Hanifu jeste ono što bilježi Imam Bagdadi. On je napisao knjigu, odnosno jednu studiju ili čitavo poglavlje, jedno koje je jako veliko, gdje spominje čak senede, dakle lance prenosilaca o ljudima. 2:25 koji su govorili protiv Ebu Hanifi, poznate dakle islamske učenjake, kao što je Abdullah Njumvarek, kao što je Sufjan Savri, kao što je ovaj ili onaj, da su oni tvrdili za njega da je takav i takav, da je takav i takav. Senede čitave. Kao islamski učenjaci, kakav je to dokaz da je Ebu Hanifi bio takav? Zar ne postoje mnogo više seneda lažnih oposlaniku, sada se nadeo on nešto rekao, on nije rekao. 2:51 Kako onda ljudi neće izmisliti stvari o Ebu Hanifu? To uopšte nije vjerodostojno, niti se može dokazati da je to vjerodostojno. To su dvije stvari koje nisu toliko bitne, ali spomenuli smo i prve. Treća stvar, koja je možda na neki način najbitnija, potvora na Ebu Hanifu da je davao prednost razumu nad objavom, odnosno kijasu, analogiji. 3:15 je davao prednost nad objavu, odnosno nad tekstom Kur'ana i sunnata poslanika, sallallahu alaihi wasallam. A Ebu Hanife, dementujući, opovrgavajući, dakle, prvo ćemo njega spomenuti, pa ćemo do druge učenjake koji su također brali njega, rekao je sljedeći, u dijelu, Mizanul Kubra, dakle, prvi tom, 65. strana, da ne bi ja sad nabrajao dijela, ja preporučim onima koji znaju arapski jezik, ovu knjigu, Usuluddin, 3:45 imam Ebu Hanife, ovo je knjiga svoje Ebu Hanife, od poznatog šeha iz Rijada, ovo je stvari njegova doktora, njegova doktora, Muhammed ibn Abdurrahman al-Khumis, da je pročitaju, ovdje ima sve o Ebu Hanife. Dakle, Ebu Hanife kaže, slagao je vallahi i potvorio nas onaj koji kaže da dajemo prednost analogiji, odnosno razumu, nad tekstom. Nad tekstom Kur'ana i Sunneta. Jer kada, pogledajte, mudrost Ebu Hanife kaže, 4:15 Poslije teksta, poslije Kur'ana i Sunneta, ako postoji jasan tekst Hadisa, čemu će onda kijas? Što će nam kijas ako postoji jasan tekst? Dakle, to su riječi Ebu Hanife. Zatim, kaže Ebu Hanife, nema pravo niko govoriti po svom mišljenju, po svom nahođenju, ako postoji Kur'anski tekst, ili ako postoji jasan Hadis, ili ako postoji konsenzus islamski učenjak. Niko ne ima pravo. 4:47 Postoji konsensus islamskih učinjaka u jednom vremenu, tada se u to vremenu govorilo o konsensusa sahaba, je li tako? A danas možemo govoriti o konsensusu islamskih učinjaka u jednom vremenu. I sad ja kažem suprotno njima. Svi se složili oko jednog, dakle, čak ako nema jasnog kuranskog stava, ni hadisa, poslije selem, ali ima konsensus islamskih učinjaka po nečemu, to se slijedi, to se slijedi. Zatim, 5:09 Ibn Tejmije, rahmetullahi alehi, u svojim fetvama, Međumatul fetava 20. tom, 304. strana za one koji žele da se upoznaju s ovim, kaže o Ebu Hanifi, ko smatra da se Ebu Hanife ili neko drugi od imama oslanjao na kijas, a zapostavljao sahih hadis, on je pogrešio. I taj priča o njima ili na osnovu predpostavke ili po svojoj strasti. Ebu Hanife je smatrao da je dozvoljeno uzeti abdest sokom. 5:38 sokom na putovanju, što je u suprotnosti sa kijasom, sa analogijom, jer je to mišljenje zasnovao na hadisu koji su učenjaci ocijenili kao dajiv. Pogledajte, šta hoće da kažem te imije? Šak je Ebu Hanife dalo prednost dajiv hadisu nad analogijom. A kamoli sahi hadis? Ovo je dajiv hadis. Jer je, ovdje su islamski učenjaci po analogiji zabranili, po analogiji se ovo zabranjuje. Jer ako je dozvoljen sok, 6:08 Ako je doživljeno uzmati soku onda sa putovanjem, zašto ne bilo kod kuće? Jer doćiš u takvu situaciju kao što je bio Ratres u Sarajevu, ovdje nema vode, nemaš ništa drugo osim soka. Dakle, nije samo putovanje uzrok da uzmaš soku. Možeš doći kod kuće, kad si mukim, možeš doći u situaciju da nemaš vode. Znači, nije htio da Ebu Hanife koriste analogiju. A da je koristio analogiju došao do ispravnog zakliška. Nego je koristio hadis. 6:34 koji su islamski učenjaci ocijenili kao dajif. Isto to, ili mnogo više, o Ebu Hanifi i njegove analogiji govori, dakle, braneći ga, da nije tačno da je stavljao kijas, odnosno razum, ispred Kur'ana i Sunnata, govori Ibnul Qayyim al-Jawzi, dakle, učenik Ibn Taymiye, u svom poznatom dijelu I'alamu Muwakki'in, prvi tom 77. strana. Zatim, pošto je tada, pogledajte, u to vrijeme je bio potvoren Ebu Hanife, nije kasnije, dakle, dok je bio živ, 7:03 Tok je hodao po zemlji, potvorili su ga za neke stvari. Čuo je zato, Ebu Džafer, Ebu Džafer, Muhammed, dakle, ibn Ali, ibn Husein, jel? To je jedan od onih šijskih imama, kako ga imami šije sebi pripisuju, jel? Dakle, pravunuk poslanika Muhammeda, s.a.v. Poznat islamski učenjak, čuo je da Ebu Hanife daje prednost, daje prednost Kijasu, odnosno analogiji nad objevom, pa ga je pozvao da ga ukori. Kada je došao, Ebu Hanife, 7:33 Rekao mu je ovaj, jesi li ti onaj, rekao mu je Buđav, jesi li ti onaj koji mijenja vjeru moga djeda? Mislići na poslanika s.a.v. Kaže Ebu Hanife, nisam vallahi. Otko ti tu? Otko ti tu? Kaže Ebu Hanife, prvo da sjednem. Te sjedi, Allah ti se smilu. Da ti dam počasti, poštovanje, kao što su ashabi davali tvom djedu poslaniku Muhammedu s.a.v. Pa kada je ovaj sjeo Ebu Hanife na koljena, sjeo pred njega. 8:03 I kaže mu, o ših, dokaz, evo dokaz, sad ću ti postaviti tri pitanja, pa mi ti reci jesam li ja promijenio vjeru tvog, odnosno poslanika Muhammada s.a. Kaj ja pitam, reci. Postavio je u Hanifa pitanje, kaže, je li snažniji po svojoj konstrukciji muškarac ili žena? Kaže Buđafer, muškarac. Koliko je Allah odredio miraza, dakle nasljedstva muškarca, koliko ženi, dakle bratu i sestri. 8:32 Kaže, muškom zapada dva put koliko ženi. Kaže, pa to je moja vjera. Da sam promijenio vjeru s kojom je došao tvoj djed Muhammed sallallahu alaihi wasallam, ja bi rekao obrnuto da sam slijedio analogiju. Zato što je muškarac jačiji i snažniji ili ako bi išli po logici, trebalo bi da ženi da pripadne dva dijela, a muškarac jedan. Druga stvar. Kaže, šta je, koji je i badet bolji? Je li namaz ili post? Kaže, Abu Jafar, namaz. Kaže, dobro. 9:04 I ja se slažim. Žena kad ima hajz, kad se očiti poslije hajza, šta nadoknadi? Namaz ili post? Kar je post? I ja se slažem s tim. Ja sam na tome. Da je po analogiji, da dajem prednost analogiji, ja bi rekao da treba da naklanja namaza, ne treba napostiti. Jer je namaz bolji i vredni i bare. Kaže dalje treće pitanje. Šta je više nečisto? Šta je prljavije? 9:33 Mokrača ili sperma? Kaže Abu Jafar, svakako mokrača. Šta poslije male nužde čovjek treba da uradi? Da se okupa ili da abdesti? Pa dovoljan je abdest. A poslije polucije sjemena? Kupanje. Pa to je moja vjera. Ja sam na tome. A da po analogiji zaključujem, onda bi bilo obrnuto. Jer je ovo nečisto. 9:58 Mokraća je prljavija, pa bi ja naredio kupanje poslije male nužde, a samo abdest poslije, poslije džinufluka, odnosno poslije policije. I ovaj rekao, zaista su te potvorili. Dakle, nije onako kako se priča o tebi. Ovdje je spomenuto i dijelo, ako nekoga interese, dakle Menake Bobu Hanife, koji je napisao poznati islamski učinjak El Meki. Zatim... 10:26 To je jedna stvar zbog koje je potvorio Nebu Hanife. Zatim, treća stvar, četvrta stvar, kažu čak, spomenju to islamski učenjaci u svojim dijelima, da se od Nebu Hanife je tražilo dva puta da se pokaje zbog kufra. Dakle, dva puta se je tražilo da se pokaje zbog kufra i navodno da je se oni pokaju, da je dva puta bio učinio kufr pa se povratio ponovo u islam. A kako? Koga je potvorio za kufr? 10:56 Braćo i sestre, istina je to da je on bio potvoren za kufr. Ali od koga? Od istih onih ljudi od koji je bio potvoren Alija radi Allah na za kufr. Dakle, od Haridžija. Od koji je bio potvoren Osma radi Allah na za kufr. Pa se spominje jedan slučaj, spominje se u ovoj kizi. Kaže, došli su Haridžije sa svojim šejhom kod Ebu Hanife i kaže mu njihov šejh, o Ebu Hanife, pokaj se Allahu, učini taubu zbog kufra. 11:24 Kaže Buhanife, ja se kajem Allahu od svih vidova kufra. I oni su otišli. Nakon toga stigao jedan čovjek i kaže im, pa on se s vama izigrava. On je u stvari htio da kaže da se kaje Allahu i utječe se Allahu od vašeg kufra, na kojem ste vi Haridžije. Pa su se vratili, ponovo njihov šeih kaže, je li istina, je li istina da se ti u stvari utječeš Allahu od našeg kufra? Kaže Buhanife, dobro, je li si siguran da sam ja tako mislio? 11:54 Ili predpostavljaš? Ili samo sumnjaš? Kaže, sumnjam. Kaže mu Buhanife, a zar ne znaš da Allah Želešanahu kaže u Kur'anu? O, vjernici, klonice su mnogih sumnje, jer su mnogih sumnje grije. A ti smatraš da je svaki veliki grije kufri, o tako? Pa kaj ti se pokaja Allah od kufra? Ti si učinio kufra. Kaže ovaj, kaj im se Allah od kufra? Ali opet neđe da odustane od... 12:21 Od svog kufra. Ostajalo se kaj je tog trenutka. Zbog toga što je počinio takav grije. Dakle, takvi su potvorili Ebu Hanifu za kufra. Zatim, sljedeća mesela, koja je također vrlo interesantna, jeste da se Ebu Hanife razilazi sa ehlisu, tako kažu, razilazi se sa ehlisu na tome u pogledu imana, odnosno definicije imana. Ehlisu na tome u pogledu imana definiše iman kako, braći i sestre? To je šta? 12:54 al-qawlu bil-lisan, wa-tasdiku bil-janan, dakle, izgovor jezikom, vjerovanje srcem, wa-amalu bil-arkan, odnosno, dijela organa. Dakle, to je definicija imana kod ehlisonata vel-žamata. Ebu Hanifi se pripisuje i poznato je to, dakle, u fikul ekberu čak on o tome govori, u svom dijelu, da on tvrdi da je iman izgovor jezikom i potvrda srcem. 13:25 Dakle, sama potvrda ne koristi, niti sam jezik, niti samo izgovoran jezik koristi. Ali, međutim, Abul-Iz al-Hanefi, ako ste čitali Tahavino Akidu, vidjeli ste kako on objašnjava stave Abu Hanife. On kaže u stvari da je to igra riječi. Da je to samo, da Abu Hanife nije tako mislio. Jer kaže, nemoguće, kao što kaže autor ove knjige, i mnogi islamski knjige se kažu, nemoguće da čovjek, koji je toliko ibadjati u Allahu Đalšanu, kaže da dijela ne ulazi u sastav imana. 13:56 I sad njegova poznata risala, pismo koje je napisao Kadij Basri, Osmanu Elbetiju, koji je poslao njom pismo i kada je čuo sam da si ti murđija, dakle da ti kažeš da djela ne ulazi s rastom imana, pa boj se Allahu pogledu toga. Ebu Hanife je njemu napisao odgovor u kojem između ostalo kaže, kaj znaj da ja smatram da su svi sljedbenici Kible muumini. 14:24 I da ne izlaze iz okvira imana ako ostave nešto od dijela. Pa se što kaže u Anif? Jel se to slaže sa Hustamu izlažimatu? I da ne izlaze iz okvira imana ako ostave nešto od dijela. A onaj ko zanegira imani dijela, on je kafir i vječno je u djehennemu. Vječno je u djehennemu. A onaj ko potvrdi iman, dakle izbori šehade, ali ostavi nešto od dijela, on je u Allahu i volji. Dakle, to je između njega i Allaha. Ako hoće kazniće ga, a ako hoće oprosti će mu. 14:55 Jer se ovo poklapa sa snutno na džematu. Mada u ovoj knjizi ima neki kontradiktorni stvari, i sam autor navodi to i kaže, ili je to neko pripisao Ebu Hanifi, ili je zaista kontradiktornost u njegovim samim riječima koje je on izrekao. Ali hele ne je se u svakom slučaju. Dakle, to je otprilike ono što sam ja želeo da kažem o Ebu Hanifi. Ebu Hanifi, kao jednom velikom islamskom učenjaku, kojemu je svojstvena svakako greška. Poslije, kako je rekao ima Malik, 15:25 Od svačijeg se govora oduzima, oduzima, osim od govora, a bio je tada u Medini, pored kabura poslanika Salama, osim od vlasnika ovoga kabura, od ovoga koji leži u kaburu, to je poslanik Salama. Dakle, svako može pogriješiti, ali on kao mučtehit, kad potrefi, ima dvije nagrade kod Allaha, kad pogriješi, ima jednu nagradu. Ima jednu nagradu. 15:46 Znači, i držimo se, neka nam ovo bude pravilo koje je rekao samebu Hanife također, nikome nije dozvoljeno donositi fetvu na osnovu onoga što smo mi rekli, ako ne zna odakle smo uzeli. 15:59 Ako ne zna odakle smo uzeli. Dakle, ja sam na to htio da skrenem pažnju. Dakle, da ne dozvolimo sebi da bude iz slijepog slijedženja bilo koga, bilo koga, nego uvažavanje, poštivanje, poštivanje i slijedženje Kur'ana i Sunneta i imama ovoga ummeta u onome gdje su potrefili, gdje su potrefili, gdje su njihova mišljenja u skladu sa Kur'anom i sa Sunnetom. 16:20 To je najvažnija stvar za nas. To je najvažnija stvar za nas. I da stavimo stvar na njihova mjesta, da u ulemi govorimo sve najbolje, o ulemi ehle sunata vel džemaata da govorimo sve najbolje i inša Allah zbog toga ćemo biti nagrađeni. A sigurno ćemo biti kaženi kako velibnija sakir još na Dunjaluku, ako o islamskim učenjacima ehle sunata vel džemaata budemo govorili loše još na Dunjaluku prije ahireta.