Transcription automatique : elle peut contenir des erreurs, vérifiez l'enregistrement pour la formulation exacte.
0:00 Gdje je onda prava sreća i šta su njeni uzroci? Kakve osobine imaju oni koji uživaju istinsku sreću? Koji su putevi i uzroci sreće? Za onoga ko želi sreću, a ne ide pravim putem, koji do nje vodi i pjesmi kaže, nadaš se spasu, a stazama njegovim ne ideš, pa zaista lađa po suhovom ne plovi. Najvažniji put ili uzrok sreće je vjerovanje uzvišenog Allaha Đelšanuhu i činjenje dobrih dijela. 0:29 Kaže uzvišeni Allah Čelešanuhu, audu billahi mine šeitanu rađim, Onome ko čini dobro djelo, bio muškarac ili žena, a vjernike, mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili. 0:58 to jest živjet će sretnim životom na ovome svijetu. Prenosio je Abu Jahja, suhej Bibni Sinan, radi Allahu anhu, da je Allahu poslanih sallallahu alaihi wasallam rekao, čudno li je stanje vijednika, sve što mu se desi za njega je dobro, a to je svojstveno samo vijedniku mu'minu. Ako ga zadesi kakvo dobro, on zahvaljuju Allahu džalešanuhu i to bude dobro po njega. A ako ga zadesi kakva nevolja, 1:27 On se strpi i opet pude dobro po njega. Hadi izbilježi muslim. Poslanik sallallahu alaihu wasallam je svoj mir i zadovoljstvo nalazio u namazu i pokornosti Allahu dželeshanu. Govorio bi Bilalu radijallahu an, Bilale, najavi namaz, odmori nas namazom. Nažalost, danas većina ljudi traži svoj smira i zadovoljstvo u kafani, sa pjevačicama, u bludu i bestidnosti. 1:55 A za namaz za koji poslanik s.a.v. kaže, moja radost je u namazu, oni nemaju ni malo vremena. Navešemo jedan živi primjer kako iman vjernicima daje osjećaj sreće u svim situacijama. Ibn Tajmiye, rahimahullah, šehol islam, bio je proganjan, zatvaran i mučen. I pored toga u tamnici u Damasku, u zadnjim trenucima svoje borbe i patnje, kaže, 2:24 Šta mi mogu moji neprijatelji? Kad je džennet u mojim prsima, ako umrem, on je sa mnom. Zatvor mi je osamljivanje sa mojim gospodarom. Ako me ubiju, to mi je šehadet. Ako me protjeraju, to mi je turizam. Drugi uzrok sreće je vjerovanje u sudbinu i Božje određenje, bilo dobro ili zlo. Sve od uzvišenog Allaha Đelešanuhu i znaj da ono što je te zadesilo nije te moglo mi mojići. 2:52 a ono što je te mi mojišlo nije te moglo ni zadesiti. Ovo je jedna od najvažnijih osobina sretnih, jer samo onaj ko vjeruje u Allaha Đelešanuhu može postići sreću, a sastani dio imana je vjerovanje u Božiju sudbinu i određenje i zadovoljstvo onim što zadesi čovjeka. Neminovno je da čovjeka na ovom svijetu zadesi kakva nevolja, jer je to priroda ovog života. 3:18 Iako ne vjeruje u sudbinu i određenje, propašće. Primjer vjerovanja u Božiju sudbinu i određenje i njegovo uticanje na sreću čovjeka je jedan od tabijina kome su trebali da ocijeku nogu, oboljelu od gangrene. Kada je odbio da ga opiju vinom da ne bi osjećao bol, predložio je da mu ocijeku nogu dok bude obavljao namaz. Jer je u namazu njegovo srce 3:46 I misli toliko vezani za Allaha da ne osjeća ništa što se dešava oko njega. I u istinu, kada je počeo s namazom, odsjekli su mu nogu, a on se nije ni pomakao. Međutim, kada su mu stavili nogu u vrelo ulje, pao je u nesvijest. Uvečer, kada je došao sebi, ljudi su ga posjetili i izrazili mu žaljenje zbog njegove noge i njegovog sina koji je umruo. 4:13 On tada s potpunom predanošću i vjerovanjem u sudbinu reče, hvala Allahu, Bože, ako je to iskušenje, ozdravio sam, ako si nešto uzeo, dao si nešto bolje i trajnije. Treći uzor sreće je često sjećanje i spominjanje uzvišenog Allaha Đelšanuhu. Kaže Allaha Đelšanuhu, a'udhu billahi mine šeitaju rađim, ala bi zikirillahi tatma innul kulub. 4:40 a srce se doista kada se Allah spomine smiruju. Onaj ko stalno spominje Allaha živi sretan i smirenog srca, a onaj ko Allaha zaboravi uznemiren je i nesretan. Kaže uzvišeni Allah želješanuhu, a'udhu billahim ne šeitanu rađim, i ne budite od onih koji su Allaha želješanuhu zaboravili, pa je Allah želješanuhu učinio, 5:09 da sami sebe zaboravi. Četvrti uzrok sreće je gledanje na onoga koji je ispod tebe u dunjalučkim stvarima, a u stvarima onog svijeta, odnosno stvarima vjeri na onoga koji je iznad tebe. Kaže Allahu u poslaniji sallallahu alaihu wasallam gledajte onoga koji je na nižem položaju od vas, a ne gledajte onoga koji je na višem položaju od vas. To je bolje da ne biste omaložavali Allahu blagodat. 5:38 Ovo se odnosi i na dunjaličke blagodati, jer ako se sjetiš onoga koji je ispod tebe u dunjaličkim blagodatima, spoznaćeš Allahovu blagodat prema tebi. A kada je u pitanju vjera, gledaj u onoga koji je iznad tebe da bi saznao svoje greške i propuste. Ne gledaj kako je propao onaj koji je propao, već gledaj onoga koji se spasio kako se spasio. Peti uzrok sreće je čvrsto vjerovanje. 6:05 Da istinska sreća vjerni i kan ahiretu anena dunjaluku. Kaže uzvišeni Allah želješanuhu, a'udhu billahi mine šeitanu rajim, wa amma alladhine su'idu fa fil jannati khalidina fiha, ma damati samavatu wal ardu, illa ma sha'a rabbuk ataan gajra majdud. A srećni će u jannet, dok je nebesa i zemlje, unjemu će boraviti, osim ako drug će gospodar tvoj ne odredi, 6:34 Biće to dar koji će neprekidno trajati. Kaže Allahu poslanik s.a.v. Dunjaluk je zatvor za vjetnika, a džennet za nevjetnika. U vezi ovog hadisa zabilježena je jedna priča o Ibn Hadjeru, poznatom islamskom učenjaku. Bio je glavni kadija u Egiptu. Jednoga dana prolazio je pored jednog židova koji je bio uljar. Žido mu reče da stane. Kada je Ibn Hadjer stao ovaj ga upita. 7:04 Kako tumačiš riječi vašeg poslanika, Dunjaluk je zatvor vjerniku, a džennet nevjerniku. A evo gledaš me u kakvom sam bjednom stanju, a nevjernik sam, a ti si u tom raskošu, a vjernik si. Na to mu Ibn Hadjer odgovori, tvoja nesreća i bjeda na ovom svijetu su džennet za tebe u odnosu na žestoku kaznu koja te čeka na hiretu ako umreš kao nevjernik. A sva moja ljepota i raskoš je Dunjalučka blagodat. 7:33 koja je za mene zatvor u odnosu na ljepote koje me čekaju u džennetu ako me Allah u njega uvede. Tada židov reče, svjedočim da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik i poslije muslima. Šesti uzrok sreće je nadanje kratkom životu, neovisnost od unjaluku i pripremanje za smrt. Kaže šeih Abdurrahmane Saadi, život je onako kratak pa ga ne skraću još više brigom i tugom. 8:03 Navećemo kao primjer razgovor između grupe pobožnih ljudi koji nisu bili vezani za Dunjaluk i u svakom trenutku su bili spremni na smrt. Jednog od njih upitaše koliko se nadaš da će živjeti na ovome svijetu. Kaže toliko se nadam da kad prinesem u ustima zaloga i hljeba ne znam hoću li ga uspjeti pojesti ili ne. Postavljeno je isto pitanje i drugom pa je i ovaj odgovorio približno kao i prvi. 8:32 A kada je treći upitan rekao je, toliko se nadam da kad izađe dah iz mene, ne znam hoću li moći ponovo udahnuti ili ne. Sedmi razlog sreće je šerijetsko znanje. Jer šerijetsko znanje upućuje čovjeka na pravi put. Oni koji posjeduju šerijetsko znanje spoznaju uzvišenog Allaha Đelešanuhu. Ako spozna uzvišenog Allaha Đelešanuhu, njegovu veličinu i moć uistinu je sretan. 9:01 Spomenut ćemo jednu priču o takvom učenjaku, Ebul Hasanu Az-Zahidu, koji je živio u vreme Ahmeda ibn Tolona. Ahmed ibn Tolon je bio upravitelj Egipta i jedan od najgorih nasilnika, koji je najgorom smrću pogubio više od 18.000 ljudi, ne dajući im ni hrane ni vode. Ebul Hasan slijedeći riječ je Allahu poslanika, najbolji džihad je 9:30 reći istinu pred nepravednim vladarom, otišao je tom zalimu i rekao mu ti nepravedno postupaš sa svojim narodom, upozorivši ga na Allahovu kaznu. Ibn Tolon se toliko rasrdi da je naredio da se dovede izgladnjeli lav i pusti na Ebul Hasana. Ali srce Ebul Hasanovo, puno imana i pouzdanje u Allaha Đelešanuhu je učinilo njegovo držanje izvanrednim. Kada su pustili lava, 9:58 Počeo je režati, zatim se približio i stao dok je Ebul Hasan nepomišljeno sjedio ne obraćajući pažnju na njega. Ljudi su taj prizor gledali sa suzama i strahom za ovog Alima. Ali šta je se desilo? Lav je došao i stao režeći. Zatim je ušutio i oborene glave i prišao Ebul Hasan. Ponjušio ga je, a zatim se udaljio od njega ne učinivši mu ništa nažavu. Ljudi su bili začuđeni tim prizorom. 10:28 a onda su počeli uzvikivati tekbire. Ali šta je još čudnije od ovoga? Ibn Tolon je pozvao Ebul Hasanaju, pitao ga, o čemu si razmišljao dok je lav bio kod tebe, pa se nisi nimalo prestrašio i nisi obraćao pažnju na njega. On je odgovorio, pitao sam se, ako me dohvati pljuvačka lava, da li je ona čista ili nečista. Ibn Tolon ga upita, zar se nisi uplašio lava? Ne odgovori. 10:57 jer mi je Allah Đelešanuhu dovoljan zaštitnik. Ovo je istinska sreća koju donosi iman i korisno znanje i to je zadovoljstvo za kojim svi ljudi tragani. Sljedeći uzlog sreće je da znaš da ako ti ljudi nanesu nepravdu, to je dobro po tebe, loše po njih. Ibrahim Etejmi kaže, kada mi neko nanese nepravdu, ja se sažalim nad njim. Prenosi se da je Ibn Etejmi i nekoliko ljudi, među kojima su Jalimi, 11:26 učinilo nepravdu, taj da je zbog njih bio zatvoren u Aleksandriji. Kada je bio oslobođen, pitali su ga, želiš li se osvijetiti onima koji su ti učinili nepravdu? Odgovorio je, opraštam svakome ko mi je učinio nepravdu. Oprostio je svima, jer zna da je to sreće za njega na ome i na onome svijetu. Al-Fadl ibn Iyad, Allah mu se smilovao, priča da je bio u Harim šerifu, pa je došao jedan horosanac, plaćući. 11:54 Pitao ga je zašto plaćeš? Odgovorio je ukradeno mi je nekoliko dinara. Plaćeš zbog para upita ga. Horosanac odgovori ne nego zato što znam da ćemo ja i taj kraljevac stati pred Allaha Đelešanuhu pa sam se sažalio nad njim. Jedan pravovjerni je saznao da ga je neki čovjek ogovorio. Potražio jedan lijep odgovarajući poklon i odniju ga tom čovjeku. On ga je upitao za razlog donošenja poklona. 12:24 A pravovjerni je odgovorio, Muhammed s.a.v. kaže, ko vam učini neko dobro, nagradite ga. Ti si meni poklonio svoje sevape, ogovarajući me, pa ja nemam drugog poklona za tebe osim Dunjalučkog. Neka je hvaljen uzvišeni Allah dž. Također lijepa riječ i uzvraćanje zla dobrim bivaju uzrokom sreće na Dunjaluku. Kaže uzvišeni Allah dž. 12:52 Dobro i zlo nisu isto, zlo dobri im uzvrati pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. Dobro razmisli, dragi brate muslimanu, u ovoj veličanstvenoj Božjoj poruci. Opisujući one koji vjeruju uzvišeni Allah Đelešanuhu kaže i koji prolazeći pored onoga što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno. Također, od uzroka sreće je traženje zaštite od Allaha Đelešanuhu i često učenje dova. 13:21 Ovo je jedna od preporuka je Vasijeta Muhammeda s.a.v. Evo nekih od ova koji je učio Allahu posani s.a.v. Kaže Bože popravi mi moju vjeru koja je bit moja. Popravi mi ovaj svijet na kojem živim. Popravi mi onaj svijet kome se vraćam. Učini da mi moj život bude povećanje u svakom dobru. A moja smrt mir i spas u svakom zla. Bože nadam se Tvojoj milosti. 13:51 Nemoj dati da se oslonim na sebi ni na trenutak. Popravi čitav moj posao. Nema drugog Boga osim tebe. Bože, utječem ti se od brige i žalosti, od straha i škrtosti, od toga da me ne savlada dug i da me ne nadvladaju ljudi. I na kraju pozivamo sve muslimane i one koji to nisu da krenu istinskim putem sreće. Da slijede put onih koji su istinski sretni. 14:18 i da žive lijepim i koristim životom daleko od nesreće i razočarenja. A to se može postići istinskim vjerovanjem uzvišenog Allaha Đelešanuhu i sprovođenjem principa Islama praktično u svakodnevnom životu. Nemojmo nasjedati obmanama zapada i nemojmo slijediti put onaj koji nam oni nude. Dovolja nam je Allah i dovolja nam je Islam kao put prosperiteta. 14:46 Kaže uzvišeni Allah želešanuhu, onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernike mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili. Volimo Allaha želešanuhu da popravi stanje muslimana i na kraju neka hvala Allahu želešanu gospodaru svjetova i neka je salavat i selam na našeg vjerovjesnika Muhammeda salallahu alihi wa salam.