نص مُفرَّغ آليًا وقد يحتوي على أخطاء، فارجع إلى التسجيل للتحقق من الألفاظ.
0:00 To je kako postići ove moralne i vjerske vrline vrijednosti. Lahko, međutim nije nemoguće. Potrebno je prije svega dosta truda i odricanja. Međutim, gdje ćemo naći toliko motiva za dug da i dugoročno odricanje i požutvovanje, naročito u ovim vremenima kada nije nimalo lahko izgraditi vjeru i kada nije nimalo lahko izgraditi visok nivo morala. Danas je mnogo pojedinaca, 0:33 I mnogo je organizacija i ustanova i vladini i nevladini koji generalno pozivaju pravdi, istini, poštenju i rade na moralu općenito. Međutim, očito je da nemaju nekog značajnog uspjeha. Postavlja se pitanje zbog čega? Zbog toga što moral, čestitost, pravičnost, odgovornost i druge pozitivne osobine 1:00 Moraju biti zasnovane i utemeljene na čvrstijim temeljima i jakim motivima. Šta to može spriječiti kriminalca od kriminala? Do svijest da je to što čini zlo. I da će na onome svijetu za to odgovarati kažen biti. Šta može odvratiti službenika od mita, korupcije, zloupotrebe, položaja i prevare do svijesti i ubjeđenje da će svoju službu... 1:31 Odnosno da će za svoju službu i rad polagati račun na onome svijetu i da će odgovarati onome koji sve zna i koji je u svemu obavješten. Šta sudiju može spriječiti da nepravedno presudi do svijest, da ga nepravda direktno u džahennem vodi i da za nju slijedi kazna još na ovome svijetu? Prema tome u svemu je najbitnija svijest. 2:00 Da ćemo za naša djela i riječi Allahu polagati račun. Odnosno, čvrsto vjerovanje u proživljenje, u sudnji dan i u nagradu i kaznu koju govori Kur'an i hadis poslanika a.s. Ako pogledamo danas, je li postavlja se pitanje šta ljudima fali? Ne fali im obrazovanja, ne fali im informacija, fali im vjere, fali im ubjeđenja u onaj svijet i polaganje računa. 2:34 Jer da imaju čvrsto vjerovanje u Allaha subhanu wa ta'ala i u onaj svijet i polaganje računa, ne bi se ovako ponašali, ne bi činili te velike grijehe u kojima večer razgovorimo. Znači čvrsto vjerovanje u polaganje računa i u onaj svijet je najbitnija stvar u životu jednog čovjeka. I najbitnija stvar za izgradnju jednog čestitog i poštenog društva. 3:03 Ako malo dublje razmislimo, doći ćemo do zaključka da je vjerovanje u proživljenje i polaganje računa na onome svijetu odlučujući faktor u životu svakog čovjeka. To određuje sami tuk njegova života i njegova ponašanja. Onaj ko ima u vidu uspje ili ne uspje samo na ovome svijetu, znači koji ne vjeruje u onaj svijet, 3:35 Brinuće se samo o blagodatama i nevoljama koje mogu doći u ovu dunjaluškom životu. Takav se samo boji ovozemaljskih zakona, međutim on ih veoma vješto i lahko izbjegava i zaobilazi. Takav neće činiti dobro osim ako se nada da će za to dobro dobiti neku ovozemaljsku korist. Isto tako neće izbjegavati nikakvo zlo. 4:07 Ako ono ne zadiri u njegove obudunjališke interese. Dakle, vjerovanje ili nevjerovanje u život nakon smrti čini da čovjek usvoji različite puteve u životu. Da se različito odnosi prema životu i prema drugima, prema svojim obavezama i odgovornostima. Za onoga ako ne vjeruje u sudnji dan ili podobro sumnja, nemoguće je da oblikuje svoj život kako to islam traži. 4:36 Jer on nema motiva, on nema motiva za to. Kada Allah naređuje, radi Allaha dajte zakat i sardaku siromahu, odgovor njegov ili odgovor takvi će biti, ne, osiromašiću, više volim da držim i metak o sebe ili na banci da berem kamatu. Recimo, Islam naređuje uvijek istinu govorite, pa makar lažući dobijali, a govoreći istinu gubili. 5:09 Njegov odgovor će biti zašto da govorim istinu kad svi lažu danas. Danas od istine nema koristi. Ako se takav nađe u prilici da ukrade i prevari, sam sebi kaže niko me ne vidi, odnosno ima takvu svijest i ovo je prilika da zaradi, da se lako obogati. Njemu nije na umu da će odgovarati za ta svoja djela na onome svijetu. Niko me ne vidi, niko neće obavijesti policiju ili se došli protiv mene. Ukratko u svakom trenutku... 5:40 Islam čovjeku nudi određeno ponašanje i vodi ga sigurnim putem, međutim on uvijek uzima suprotan pravac. I ono što je najbitnije ovde naglasiti jeste da je Islam i vjednik prije svega sve mjeri i procjenjuje sa stanovišta vječnih posjedica na onome svijetu. Dok takva osoba, odnosno ona je ko sumnja ili ne vjeruje, 6:10 u sudnji dan uvijek ima na umu samo neposredni ovozemaljski rezultat. Sada nam je potpuno jasno zašto čovjek ne može biti pravi musliman ako sumnja ili ne vjeruje u sudnji dan. Čovjek koji vjeruje u Allaha i sudnji dan bez sumnje, bez kolebanja na ovome svijetu gleda samo na ono svjetske 6:41 dobitke ili gubitke. On ovo svjetske gubitke gleda samo kao privremene i prolazne. On nikada neće rizikovati svoj vječni spas za kratkoj trajnu koristi užitak. To su najpametniji ljudi koji hodaju zemlju. On gleda stvari u široj perspektivi i uvijek ima na umu ono što može dobiti ili izgubiti u vječnosti. Stoga nikada neće žrtvovati vječnost, a hiret. 7:12 za prolazne užitke na ovome svijetu koji ruše njegovu vjeru i njegov mora, odnosno ono što je uzvišen Allah s.a.w. zabranio. On će činiti dobro, makoliko ga to koštalo na ovome svijetu, a izbjegavaće zlo bez obzira koliko ono bilo privlačno i zanimljivo.