نص مُفرَّغ آليًا وقد يحتوي على أخطاء، فارجع إلى التسجيل للتحقق من الألفاظ.
0:00 Što se tiče fikha, ne postoji neko obimno fiktsko dijelo od Ahmad ibn Hanbala, osim što je poznati islamski učenjak i vjerovatno braća koja studiraju fakultet islamskih nauka i koji su završili medrese ili sestre, dobro poznaju jednu od najvećih dijela Hanbalijskog mezheba, poznatog islamskog učenjaka ibn Kudame, to je Al-Mugni. Tu su sabrane od prilike sve fetve, sve mes'ele, 0:29 od Ahmeda ibn Hanbala. I ono od čega se Ahmed ibn Hanbal najviše bojao, braćo i sestre, jeste da se njegova fetva nikada ne suprostavi Kur'anu i sunnetu poslanika, sallallahu alaihi wa sallam. Zašto Kur'anu? Ako postoji jasan tekst u Kur'anu, nema govora, onda ni jedan islamski učenjak ne odstupa od toga. Međutim, što se tiče sunneta, mi znamo da tu ima razilaženja različitog razumijevanja hadisa, nedostatak hadisa i tako dalje. 0:59 do kojeg nije došao islamski učinjak, a donio je fetvu. Ahmed ibn Hanbel se puno toga bojao. I stalno mu je bio na umu kuranski ajet. I o tom je govorio u svojim dijelima. Da mu je uvijek bio na umu kuranski ajet. Dakle, ne dajte prednost, ne stavljajte ništa naprijed ispred Allahu govora i poslaniku govora. On je došao sa jednim pravilom. 1:28 koje ga trebamo zapamtiti dobro. Dakle, kad je u pitanju ibadet, kad je u pitanju način obožavanja Allaha, ibadet koje je Allah naredio, kod njega je pravilo da je tevkif u ibadetu. Dakle, da je ibadet određen od Allaha i njegovog poslanika, i tu nema nikakvog popuštanja. 1:51 Klanjamo onako kako je klanjamo poslanik s.a.v. Zekat dajemo onako kako je došlo u tekstu Kur'ana i Sunneta i ostale ibadete tako izvršavamo. Ne ima pravo niko ništa ni dodati, niti oduzeti. Jahmed i Nihambel je tu bio jako strog i držao se čvrsto Sunneta poslanika s.a.v. A što se tiče muamelata, dakle odnosa međuljudskih, tu je bilo pravilo koje je postavio. 2:20 i kojega su kasnije držali islamski učenjaci, naravno i prije, ali eto on je u svojim knjigama uvrstio to jedno pravilo, da tu sve je dozvoljeno dok ne dođe dokaz, dokaz da je zabranjeno, a u ibadetu je dakle obrnuto, sve je zabranjeno dok ne dođe dokaz da je dozvoljeno. Dakle, kad je u pitanju halal i haram, kad su u pitanju odnosi među ljudima, trgovina, ekonomija, jedenje mesa, udaja, ženitba, sve ono što je vezano za međuske odnose, 2:49 Onda je pravilo kod Ahmadina Hanbala, sve je halal dok ne dođe dokaz da je haram. Kod ibadeta je obrnuto, sve je haram, dakle uvoditi bilo kakav ibadet, bilo kakav zik, bilo kakvu vrstu ibadeta, ako nema dokaza da ona postoji u Kur'anu i sunnetu.