نص مُفرَّغ آليًا وقد يحتوي على أخطاء، فارجع إلى التسجيل للتحقق من الألفاظ.
0:00 Svi poslanici su kategorički izjavljivali, svi poslanici, da je nevjernik onaj ko u to ne vjeruje ili sumnja. Da je nevjernik i ne može biti vjernik onaj ko ne vjeruje u sudnji dan ili sumnja u to. Zbog čega je to tako? Zbog čega je vjerovanje u sudnji dan u ovako visokom mjestu islamskom vjerovanju? Zbog toga što poricanje ili sumnja, ne samo poricanje, nego i sumnja u život poslije smrti. 0:30 čini besmislenim sva druga vjerovanja. I vjerovanje u Allaha, i vjerovanje u poslanike, i vjerovanje u meleke, i objave. Ako ne vjerujemo i sumnjamo u sudnji dan, znači to čini besmislenim svako drugo vjerovanje. Vidjet ćemo zašto. Zato uzvišeni Allah zbog značaja vjerovanja u sudnji dan, u Koranu, gdje se god spominje vjerovanje u Allaha, spominje se i vjerovanje u sudnji dan. To govori o značaju. Označaju 1:02 Vjerovanje u sudnji dan. Opet se vraćam na ono i kažem da pitanje vjerovanja nije samo pitanje priznavanja, nego pitanje ubjeđenja u srcu. Ubjeđenja svjesnosti istine sudnjeg dana. Da će to neminovno doći i prisutnosti toga u našim mislima, u našem svakodnevnom životu, to je tema večerašnjeg našeg predavanja. Isto porisanje sudnjeg dana i života poslije smrti također bi značilo... 1:34 da se začestiti krijevostan život koji žive vjernici, jer to je osobina i karakteristika svakog vjernika, da se za takav život koji žive pravi vjernici, neće dobiti nagrada. Znači, opet bi život po vjeri, prakticiranje vjere, bilo besmisleno, beskonisno. I da takav život i cijelokupan trud koji ulaže vjerniku, znači, će to biti uzavno. Međutim, znajući, znači, iz ove stvari, 2:01 sumnje koje ubacuju oni koji ne vjeruju, sumnje u sudnji dan, uzvišene. Allah je u nekoliko mjesta u Koranu naglasio da Allah uistinu neće dati da propadnu vaša djela, vaš trud. Allah uistinu neće dozvoliti da propadnu naša djela i naš trud. I u suri koja nam je svima poznata, suri, i da Zulzile Tel kaže, ko radi trun dobra, vidjet će ga. Ko radi trun dobra, vidjet će ga. Ko radi trun zla, vidjet će ga. 2:31 Da bi ovo bolje shvatili o čemu govorim večeras, narećemo neke primjere, malo o njima različite. Recimo u našem svakodnevnom životu, malo prispitajmo svako sebe, svaki put kad od nas nešto tražimo, zavdjera bilo to ovo ili ono, traži se da nešto učinimo, odmah se upitamo ili padne na pitanje na um kako je korist od toga, kako je korist od toga i šta rizikujemo ako to ne učinimo. 3:01 Šta rizikujemo ako to ne učinimo? To je priroda čovjeka. Tako i u pitanju vjeri, nije samo u ovom donjaočnim stvarima. I u pitanju vjeri. Ako je čovjek ubjeđen u sudnji dan i po laganim računa, naravno da je svjestan koristi vjerovanja u sudnji dan i svjestan je rizika nevjerovanja u sudnji dan i nepostupanja po alamovim propisima. Mi nikada, odnosno vi nikada ne želite da gubite svoje vrijeme. 3:34 i energiju, da bi se učinilo nešto beskorisno. Nešto što nema nikakve koristi. Nešto neproduktivno. Ovo se odnosi samo na ljude koji su imalo normalno. Oni koji su, kažem, nenormalni, oni rade i čine ono što je beskorisno. Inače, opće je pravilo, kada je u pitanju, recimo, sudnji dan, pošto večeras govorimo o sudnjem danu, opće je pravilo što ste više ubijeđeni u korist neke stvari. Da je nešto korisno za vas. 4:10 To je vaš odziv i trud da to postignete jači i veći. Znači ako ste u nešto ubijeđeni. Tako isto ako u nešto sumnja ili niste dovoljno ubijeđeni u uspješnost toga ili korist toga, to će vaše držanje biti neodlučni. Vi ćete biti neodlučni da li da to radite ili ne radite. Opet to u poveđaju sa vjerovanjem sudnji dan. Pa ćemo navesti jedan konkretan primjer. Zašto dijete recimo hrabro dira 4:47 preliš pored ili vrelu vodu ili stavlja ruku u vatru. Zašto? Zato što se djete nije uvjerilo, malo djete, da vatra prži, da je opasna po čovjeka, po njegovu životu. Kad se uvjeri, onda više zna, zato ne smije dirati. Ovdje dolazimo sada do srži teme, a to je pitanje uvjerenja ili uvjeđenja u sudnji dan. Znači, opet se vraćamo na ono, nije pitanje priznavanja i nije pitanje samo fukog izgovaranja. 5:17 nego je pitanje ubjeđenja i uvjerenja u sudni dan. E sad, kako se to uvjerenje postiže i to ubjeđenje, taj jekin, o tome ćemo govoriti na kraju predavanja. Jer to jeste najbitnije kada je u pitanju i vjerovanje u Allaha i vjerovanje u sudni dan. Pitanje uvjeđenja. Danas jeste problem kod ljudi, pitanje sumnje, govorimo kod većine ljudi, kod muslimana, pitanje sumnje u istine vjere. 5:47 To jeste problem. Jer čovjek kada je ubijeđen, kao što smo sada spominjali, da ga u nečemu čeka korist, ili u nekom postupku, u nekom poslu, da mu je to korist zadunjalo, on hitaka tome, ulazi u trud, a kad je, znači, nesiguran, kada sumnja da je tu korist, onda će se kolebati hoće li to učiniti ili neće. Isto drugi primjer, recimo, zašto omladina učenici i studenti često izbjegavaju nastavu učenje? 6:18 Zato što nisu u potpunosti ubjeđeni i uvjereni i ne shvataju u potpunosti važnost i značaj znanja, da će im to nekada trebati, kada malo ostare u životu. To je opet se veće znači napisani ubjeđenja i uvjerenja. Sada razmislimo o čovjeku koji ne vjeruje ili sumnja o sudni dan. 6:51 zakonu, po vjeri, po principu vjeri, ne predstavljaju ništa važno. Znači, onaj ko ne vjeri u sudnji dan, za njega, bez obzira ako tvrdi da vjeruje u Allaha, jer imate ljudi, pate, tvrdi da vjeruju u Allaha i jezikom izjavlju da vjeruju u sudnji dan, međutim, njihova djela, njihova odnos prva vjeri, govori sasvim drugačije. Znači, kod njih je velika sumnja u sudnji dan, znači, mnogo nejasnoća u sudnjeg dana i njihovo 7:20 Znači, vjerovanje u sudnji dan uopće nije podstjepljeno ubiđenjem. Za njega, recimo, pokornost Allahu i Lašanhu, privrženost vjeri, ispunjavanja Allahu i propisa, ne donosi nikakvu koristi prednost. Zbog čega? Samo zato što ne vjeruje u sudnji dan ili sumnja. Jer nema on motiva. Nema on motiva da slanja pet puta dnevno. Nema motiva da posti. Nema motiva da daje zekat. 7:51 Nema motiva da izbjegava užitke, izazove koje mu Allah zabranio, koje mu je dao oko iskušenja. Nema motiva. Jer šta najviše, evo, prispitajte svoj odnos prema vjeri, šta najviše čovjeka motivira da bude dobar vjednik, da bude Allah pokoran, da izvršava Allahove naredbe, da se kloni onoga što Allah zabranio, motivira ga, znači, strah, prije svega, strah od Allahove kaznje od posljedica, i drugo motivira ga isto želja da postigne dobro onog svijeta. 8:20 To su dva glavna osnovna motiva zašto ljudi vjeruju ili ne vjeruju. Isto tako čovjek koji sumnja ili ne vjeruje sudnji dan, za njega nepokornost Allahu ne predstavlja nikakvu štetu. On ne vidi u tome štetu. Kako je onda moguće recimo da takav čovjek, uvijek kada govorimo o ovakvim osobama, mi možemo osvrnuti oko sebe i vidjeti masu takvih ljudi koji poznajemo, s kojima razgovaramo, masu takvih ljudi, 8:53 koji imaju ovakav odnos prema vjerovanju Allaha i sudnjem danu i prema životu uopće. Znači kako on je da takav čovjek, kako je moguće da slijedi Božje naredbe i da slijedi put poslanika ali i svatost. I ovdje dolazimo, znači, ovdje dolazimo do odgovora zašto danas većina svijeta, uzet ćemo opet naš primjer, naše sredine i naše okoline, zašto većina svijeta, zašto je nebana prema vjeri, zašto su ogreze u griješenju, zašto im je svejedno, 9:24 što čine ono što je Allah zabranio i što ne čine ono što je naredio. Baš zbog toga što je njihovo vjerovanje i svijet u sudnji dan na niskom nivou ili je skoro ili je skoro nema. Znači ako čovjek nema to potrebno ubjeđenja u sudnji dan kao glavnog motiva gdje će pored toga naći motive druge i ohrabrenje da podnosi iskušenja 9:53 životna iskušenja koja mu donosi život i žrtve koje od njega traže vjera. Gdje će naći motiva? Gdje će čovjek naći motiva da ustane recimo ujutro na sabah kada je, kada svi spavaju, kada većina svijeta spava da uzme abdes hladnom vodom jer nema tople recimo i da ode i da klanja. Gdje će čovjek naći motiva da posti naravno s istronom nabivom. Jer sva djela koja čovjek, koja vjernik radi, radi 10:23 Stiljem postizanja lahog zadovoljstva je milost i čuvanja da lahove kazne. A ne, recimo, nećemo govoriti o postu licemira ili zekijatu licemira. Čovjek daje licemira da bi drugi ga vidjeli, da bi ga pohvalili, da bi ugljedao u društvu, da bi negdje njegovo ime izišlo u novinama i tako dalje. Ili čovjeku koji posti da je pokazao svojim prijateljima ili komšijama koliko im posti kako dobar musliman i tako dalje. Ne govorimo o tome, ne govorimo o iskrenim namljajima u djelima. 10:53 Ako čovjek ne slijedi pravi put, ne izvršava Božije zapobjede i živi samo, pazite, živi samo po svojoj želji i po svojim nagonima, uopće ne osućuje se na te norme, vjerske norme, što je zabranjeno, što je naređeno, ne raspituje se, ne uči, čak i ako zna, ne interesuje. Imate ljudi koji ne znaju i ne žele da znaju i oni srljaju, imate ljudi koji znaju, međutim ne žele opet da znaju za to. 11:21 Ne žele da znaju za to i oni srljaju isto. Znači, onaj ko živi po svojoj želji, na agonima, čemu onda služi i kakva koristi? Od njegovog vjerovanja u Božje poslanje. Kaže da je Bog postoji. Ne važno da je on u kapanju. Nikada lavo nije pa ono seždu. Uopće ga ne interesuje hoće li postiti ili neće, hoće li otići, nahađi ili neće. Znači, ti mu kaže ima, postoji Bog. I on sigurno i vjeruje. A sad, koliko je, kako je to njegovo vjerovanje, to je pitanje. 11:51 Znači, kako je koristio takvo vjerovanje, ako on samo to vjerovanje ograničava na izevu da postoji Bog? Ako njegovo objeđenje u sudnji dan u polaganju računa ne ostavlja nikakvog traga na njegovu životu i na njegovu odnos prva vjerovčenica. Nakon svega ovoga što smo kazali, recimo, možemo zaključiti da je vjerovanje u život posle smrti i vjerovanje u sudnji dan odlučujući faktor u životu čovjeka. 12:23 ovo slobodno možemo zapamtiti, da je vjerovanje u sudnji dan i vjerovanje u života posle smrti, da postoji dženeti dženem, da se život nastavlja, da je to odlučujući faktor u životu čovjeka. Taj faktor, znači, direktno određuje tog ljudskog života i njegovog ponašanja i njegov odnos općenito prema životu, prema vjerovanju, prema vjeri, prema drugim ljudima. Vidjet ćemo još iz nekih primjera, jel? 12:54 Znači, ovdje dolazimo do pravog odgovora. Zašto je rječina muslimana danas, muslimana, kažem, po navodnim znastima, zašto se odnosi ovako nemano prema vjeru. Nemano prema vjeru. I o lahvim zapovjedima. Kada pitate li li vjeruju u lahvi sudnji dan, vjeruju. Priznaju. Čak i ako ih pitate, vjerujete li posebno u sudnji dan, da ćete polagati račun, da ima dženeti džehene, oni će kazati, mi vjerujemo. Ljutim, što se tako odnose prema 13:24 Nema, naprimer, vjeri. Što su ogrezi u griješenju? Zato što je njihovo vjerovanje u sudnji dan, pa čak i vjerovanje Allaha, kao jedna mala istica. Kao jedna mala istica koja im ne daje dovoljno svjetlosti, ne osvjetljuje dovoljno njihovo srce, da im srce vidi. Da im srce vidi, znači, istinu, da vidi pravi put. Znači, taj jakin, a to je ugjeđenje, nije dovoljno obasjano. 13:52 i bljesak jekina nije dovoljno obas, jer je probudio njihovo nemarno i mrtvo srce. Zato kažu islamski učenjaci, znači oni koji se bave izučavanjem ljudske duše, ljudskog srca, onoga što je abstraktno, ne mislimo na organe, onoga što je abstraktno čovjeku, oni kažu da čovjek u životu, svaki čovjek, mora naići na te bljeske istine, koji osvjetljavaju njegov srce. E sad kaže čije srce dovoljno bude osvjetljeno. 14:22 odnosno čije srce dovoljno prihvati tog nura ubjeđenja istine, ona će i nastaviti uz Allahovu pomoć u putu nakoračeva pravim putem i Allah će mu otkrivati dalje druge istine i njegove ubjeđenje, ako naravno sve ima svoje uzroke, ona će rasti. Ona će rasti dan u dan.