نص مُفرَّغ آليًا وقد يحتوي على أخطاء، فارجع إلى التسجيل للتحقق من الألفاظ.
0:00 Islamski učenjacu tugu podijeli na dvije vrste. Prva vrsta je tuga zbog ubitka ovo svjetske koristi. Svaki musliman treba da navikava svoju dušu da prekomjerno ne želi zbog ubitka neke ovo svjetske blagodati koristi. Jer u suštini i ovaj svijet u odnosu na hiret ne vrijedi i ne predstavlja ništa, a u svakom slučaju čovjek je samo privremeni vlasnik onoga što posjeduje na ovom svijetu. 0:30 Prema tome, nema za čim tugovati. Zbog toga bi čovjek trebao nastojati da što prije nadvlada ovu vrstu tuge. Normalno je da se ona pojavi kod čovjeka, ali ne smije biti konstantna i ne smije biti prekomjerna. Jedan od primjera ove vrste tuge je smrt Allahu poslanika, koja je teško pala i veoma rastužila shabe, prije svega je bubek rajomera. 0:59 koji su otišli kod Ummu Ejmen i kada su stigli kod nje počela i ona je počela plakati. Zašto plaćeš? Upitali su je. Ono što je kod Allaha bolje je za poslanika. A ona im odgovori, tako me Allaha ne plaćem zbog toga što ne znam da je to tako, nego zbog toga što je objava prekinuta. Nakon toga su i njih dvojica zaplakali. Znači ako je bilo koja vrsta tuge dugotrajna, 1:32 može izazvati teža psihička oboljenja i može čovjeka baciti u depresiju i beznadži. Druga vrsta tuge je pohvalna i preporučljiva, a to je tugovanje zbog nekog propusta u vjeri, zbog stanja vjere i vjernika ili zbog prekidanja nekog dobra kojeg smo činili ili kojeg smo imali. Međutim, ni ova tuga ne smije biti prekomjerna, jer može odvesti čovjeka 2:03 u očaj ili enost. Primjer ove tuge je smrt Allahovog poslanika, ali kao i ovom primjeru prethodnom, koja je razalostila shabe, ali oni nisu pali u očaj i bez nađe, nego su i dalje nastavili pravim putem i nastavili su da čine dobro.