نص مُفرَّغ آليًا وقد يحتوي على أخطاء، فارجع إلى التسجيل للتحقق من الألفاظ.
0:00 Osnovni i temeljni princip ljudskog života na zemlji. Princip zbog kojeg je Allah Đelešanom stvorio kosmos, zbog kojeg su stvoreni nebesa i zemlja, a prije i poslije svega, princip zbog kojeg je stvoren čovjek kao centralna figura u kosmosu i kao centralna figura u ovom postojićem svijetu. Taj princip jeste tevhid ili jednočaj jedinosti. 0:31 stvoritelja svega postojićeg, Allaha subhanahu wa ta'ala, našeg stvoritelja i obskrbitelja, milostivog dobročinitelja koji je stvorio čovjeka iz ljubavi prema njemu. Dakle, stvorio je čovjeka iz ljubavi prema njemu i odvikovao ga nad svim ostalim stvorjenjima. Dakle, želja nam je da se podsjetimo na onaj ugovor. 0:57 i zavjet koje su naše duše dala Allahu subhanahu wa ta'ala prije nego što je Allah spojio sa tijelima kada je upitao nisam ja vaš gospodar sve su duše odgovorile potvrdno i rekla da ti si naš gospodar i mi svjedočimo i kako god ovo naše druženje i ovo podsjećanje 1:27 Nije nikakva igra i zabava, ono također, braćo i sestre, nije, inša Allah, nikakvo pametovanje i isprazno mudrovanje, već jedan bratski i ljudski savjet koji podrazumijeva prije svega djelovanje na ljudsku svijest i razum koji je Allah, željela šanuhu, podario kao jednu od najvećih blagodatih čovjeka. A Allah, subhanahu wa ta'ala, u Koranu, u svojoj objavi kaže, 1:56 Ti opominji, a opomena će koristiti. Opomena će koristiti ljudima, jer ljudska srca i ljudske duše često puta zaboravljaju. Potrebu za ovakvim podsjećanjem imaju svi, i muškarci i žene, mladići i djevojke, političari, oficiri, vojnici, radnici, studenti itd. Posebno kada znamo da živimo u vremenu 2:26 kada su mnogi ljudi zaboravili na Boga i zaboravili samim tim na cilj svoga postojanja na ovoj zemlji. Govoreći o svojstvu ludskog zaborava, Allah subhanahu wa ta'ala spominje nam prvog čovjeka, odnosno našeg pravodca, kako mi to volimo kažati, Adem a.s. kaže Mi smo prije uzeli ugovor od Adema, pa je on zaboravio. 2:57 Zaboravio je kada šeitan naveo njega i njegovu ženu Havu da otuse sa zabranjenog stavla u džennetu i onda su zbog tog grijeha koji su počinili i zbog zuluma i nepravde prema samima sebi spušteni na zemlju. A kada ljudi zaboravi na Allaha, onda nastaje nered na zemlji. Nastaje fesad kao što je danas slučaj sa stanovnicima zemlji kada su ljudi, 3:27 obični smrtnici. Dakle, ljudi koje je Allah stvorio od kapi sjemena, koji će živjeti izvjesno vrijeme na zemlji i umrijeti, vratiti se Allahu, sebi dali za pravo, odnosno uzijeli sebi ulogu bogova, na udubila na zemlji, i dali sebi za pravo da upravljaju ljudskim životima i ljudskim sudbinama po svom nahođenju i po zakonima koje su oni sami propisali i izmislili. 3:57 Taj čovjekov zulu i nepravda prema samom sebi, blaga braća i sestre, dovoje do katastrofalnih posljedica. Prije svega, dovoje do prolijelanja ljudske krvi, nedužne ljudske krvi od Mašika do Magriba. Danas je ljudska krv postala nešto najjestinije na ovoj dunjavučkoj pijaci. Zatim, dovela je do širenja nereda i nemorala. 4:25 koji se širi poput kuge, a koji za posljedicu ima srušene porodice, srušene brakove, opasne bolesti kojima nema lijeka, koje završavaju u bolnicama i mudnicama i koje prijete da unište ljudski rod u potpunosti. Allah subhanahu wa ta'ala govoreš i upravo o tom ljudskom nemaru. I uzroku tog fesada kaže, 4:54 Pojavio se metež i na kopnu i na moru. Dakle, nered je ovladao zemljom. Zbog čega? Što je uzrok tome? Zbog onoga što ljudi radi. Dakle, ljudski faktor. Ljudska ruka je prouzrokovala sad nered na zemlji. I čovjek te stvari čini u korist svoje vlastite štete. 5:25 Jer bez spoznaja Allaha subhanahu wa ta'ala, bez vjere, bez morala, bez dobročinstva, nema napretka, nema prosperiteta, nema smiraja za ljudsku dušu. Dakle, čovjek ne može osjetiti mir u svojoj vlastitoj duši, u svom vlastitom životu, ako nije spoznao Boga, ako nije spoznao Allaha. I nema sreće ni raspoloženja, niti hajra na ovom ili na budućem svijetu, bez obzira. 5:53 kakav status i položaj čovjek zauzimao u društvu. Mi smo svjesni i svjedoci smo da živimo u vremenu u kojem ljudi smatraju istinom samo ono što im donosi trenutačnu materijalnu korincu. I ono što će zadovoljiti njihove strasti i ne biraju sredstva kako će to ostvariti. A također smo svjedoci da je čovjek bez vjerije poput slanke na vjetru koja se ne da smiriti. Ne može se smiriti. Vjetar je nosi kud hoće i kako hoće. 6:26 Ličnost koja nema nikakve vrijednosti, koja je okovana u okove strasti i koje ga razdiru i ponižavaju, ponižavaju do dna. Tako je isto obraćaj se sa društvom. Kako god pojedinac stati i biva ponižen, onda kada se udalji od izvora spoznaje, od istine, tako i društvo. 6:50 Ono je bez vjerije prašuna, bez obzira na nivo civilizacijskih naučnih dostignuća. Jer je u tom društvu mjerilo vrijednosti, snaga i moć. Ovo ne može niko danas delantovati. Snaga i moć su mjerilo vrijednosti, a ne dobrota, pravednost, moral i one istinski vrijednosti o kojima Islam govori. I tu čovjeku dezalijentiranost i izgubljenost bez vjerije najbolje opisa jedan pjesnik u svojim stivolima i molim vas da ih poslušajte. 7:20 Pogledajte šta znači ne znati za svoga gospodara, iako su naše duše se zaklele i potvrdile da je Allah gospodar. Kaže ovaj pjesm, došao sam, a ne znam otkuda, ali došao sam. Moje su noge ugledale put i krenuo sam, i ostaću putnik, htio ili ne htio, kako sam došao i kako sam ugledao put, ne znam. Jesam li ja nov ili sam odunik u ovome svijetu? Jesam li slobodan ili zarobjenik u okovima? 7:50 Da li ja upravljam svojom dušom ili sam vođen? Želim da znam, ali ne znam. Moj put, što je moj put? Je li dug ili kratak? Jesam li ja ciljen, spušten u život ili sam bačen i ostavljen? Je li to ja idem putem ili put ide? Ili nas dvojica stojimo, a vrijeme ide? Ne znam. Da li poslije kabura, nakon smrti ima proživljenje i život vječnosti? Ili potpuni nestanak? 8:20 Ne znam. A zašto ne znam? Ne znam. Dakle, pogledajte te zbunjenosti, izgubljenosti, nesigurnosti u ljudskom životu kad ne zna istinu, kad ne zna pravi put. Bez obzira o kakvom se kalibru intelektualca radilo. Za razliku od onoga ko zna istinu, ko zna suštinu poustojanja, ko je spoznao Allaha, ko je spoznao istinskog Boga, 8:48 a Bog se istinski ne može spoznati osim preko njegove objave koja se slaže sa ljudskim razumom i sa ljudskom fiturom odnosno prirodom. I na pitanje koja je sebi postavlja ovaj pjesmi, a koja sebi postavlja svaki čovjek, svaka ljudska duša, zašto sam stvoren? Ima li posle smrti novog života? Kakva je svrha mog postojanja? Na ta pitanja. 9:18 koja postavlja sebi svaki čovjek, kako smo kazali, ima odgovor, ima odgovor samo objava Allahova. Zbog tog odgovora je Allah, slavo poslanike, od Adama , do Muhammada . I zato samo Islam kao posljednja Allahova objava ima odgovor i nepobitni dokaze o Allahu koji čovjeku ne ostavlja prostora da luta. 9:47 da se koleda, da sumnja, da život smatra besmislom itd. Da sumnja je li ovo sve nastalo slučajno ili je nastalo kako nas je u zaglodi držao godinama i desetljećima Darwin evolucijom itd.